Antarktijski cirkumpolarni tok je najjači okeanski tok na planeti. Istraživanja pokazuju da će se njegova snaga smanjiti za 20 procenata do 2050. godine. Ovaj tok igra ključnu ulogu u regulaciji klime i očuvanju biodiverziteta.
Antarktijski cirkumpolarni tok, koji se kreće u smeru kazaljke na satu oko Antarktika, predstavlja najjači okeanski tok na svetu. Ovaj tok je pet puta jači od Golfske struje i više od 100 puta jači od Amazonske reke. On čini deo globalnog okeanskog „transportnog sistema“ koji povezuje Tihi, Atlantski i Indijski okean.
Ovaj sistem reguliše klimu Zemlje i prenosi vodu, toplotu i hranljive materije širom planete. Međutim, svež, hladan vodeni tok iz otapanja antarktičkog leda razređuje slanu vodu okeana, što može ometati vitalni okeanski tok. Naša nova istraživanja sugerišu da će Antarktijski cirkumpolarni tok postati sporiji, što može imati dalekosežne posledice za život na Zemlji.
Ovaj tok deluje kao rov oko ledenog kontinenta, pomažući da se topla voda drži podalje i štiti ranjive ledene ploče. Takođe, on deluje kao barijera za invazivne vrste, poput južnog bull kelpa, i životinje koje se prevoze na ovim splavovima, šireći ih dok se kreću prema kontinentu. Osim toga, igra značajnu ulogu u regulaciji klime Zemlje.
Za razliku od poznatijih okeanskih tokova, kao što su Golfska struja, Kurošio i Agulhas, Antarktijski cirkumpolarni tok nije dovoljno istražen. To je delimično zbog njegove udaljene lokacije, što otežava direktna merenja. Okeanski tokovi reaguju na promene u temperaturi, salinitetu, obrascima vetra i obimu morskog leda, što čini globalni okeanski sistem ranjivim na klimatske promene.
Prethodna istraživanja su sugerisala da bi jedan vitalni deo ovog sistema mogao doživeti katastrofalni kolaps. Teoretski, zagrevanje vode oko Antarktika bi trebalo da ubrza tok, jer promene gustine i vetrovi utiču na njegovu snagu. Međutim, dosadašnja posmatranja pokazuju da je snaga toka ostala relativno stabilna u poslednjim decenijama, uprkos otapanju okolnog leda.
Napredak u modeliranju okeana omogućava detaljnije istraživanje potencijalnih budućih promena. Koristili smo najbrži superkompjuter i klimatski simulator u Kanberi kako bismo proučili Antarktijski cirkumpolarni tok. Model, ACCESS-OM2-01, razvijen je od strane australijskih istraživača kao deo Konsorcijuma za modeliranje okeana i morskog leda u Australiji.
U ovoj projekciji, hladna, sveža voda iz Antarktika migrira ka severu, menjajući gustinsku strukturu okeana. To suprotstavlja uticaju zagrevanja okeana, što dovodi do usporavanja toka za čak 20 procenata do 2050. godine. Posledice slabijeg Antarktijskog cirkumpolarnog toka su duboke i dalekosežne, jer on igra ključnu ulogu u ekosistemu Antarktika.
Slabljenje toka može smanjiti biodiverzitet i smanjiti produktivnost ribarstva na kojem se oslanjaju mnoge obalne zajednice. Takođe, može omogućiti ulazak invazivnih vrsta, što bi moglo poremetiti lokalne ekosisteme i hranidbene lance. Slabiji tok može takođe omogućiti većem prodoru tople vode prema jugu, što dodatno pogoršava otapanje antarktičkih ledenih ploča i doprinosi globalnom porastu nivoa mora.
Iako naši nalazi predstavljaju sumornu prognozu za Antarktijski cirkumpolarni tok, budućnost nije unapred određena. Usmerene akcije na smanjenju emisije gasova sa efektom staklene bašte mogu ogr
