Antarktički ekstremi su sada praktično osigurani, sa globalnim posledicama

Antarktički ekstremi su sada praktično osigurani, sa globalnim posledicama

Usred zime na južnoj hemisferi i Antarktiku nedostaje nepristojna količina leda.

„Moglo bi se pomisliti da bi ogroman udaljeni kontinent Antarktika sa svojim kilometrima debelom ledenom pločom mogao da izdrži ekstreme izazvane klimatskim promenama, ali to apsolutno nije slučaj“, kaže Ana Hog, glaciolog sa Univerziteta u Lidsu.

Morski led koji nedostaje trenutno je veličine Grenlanda, zemlje koja se prostire na skoro 2,2 miliona kvadratnih kilometara.

Kao događaj od šest sigma, trebalo bi da se dogodi samo jednom u 7,5 miliona godina. Ali vremena se menjaju. Novo istraživanje koje je predvodio geofizičar sa Univerziteta Ekseter Martin Sigert sugeriše da će se takvi ekstremi sada gotovo sigurno nastaviti.

Pregledajući promene u atmosferi Antarktika, vremenu, ledu i odgovoru divljih životinja, Siegert i kolege primećuju u vezi sa znakovima da su mnoge od ovih promena sada zaključane. Posebno zato što smo sada već dodali dovoljno fosilnih goriva u atmosferu da bismo dostigli 1,5 °C granica u Parizu, a još uvek ne doživljavamo uticaj od oko 0,4 °C (0,7 °F) toga.

Na primer, na vrhu nestalog morskog leda, prošle godine je Antarktik iskusio najekstremniji toplotni talas do sada, dostigavši 38,5 °C (69,3 °F) iznad svoje prosečne temperature.

„Praktično je izvesno da će kontinuirane emisije gasova staklene bašte dovesti do povećanja veličine i učestalosti događaja“, pišu Zigert i tim u svom radu.

To je zato što led na Antarktiku igra veliku ulogu u održavanju hlađenja Zemlje. Njegova visoko reflektujuća bela površina ne apsorbuje sunčevu svetlost, tako da ogroman gubitak leda kojem smo svedoci znači da se veliki komad sunčeve svetlosti sada više ne reflektuje nazad u svemir, izazivajući još više zagrevanja.

Ovo garantuje sve ekstremnije vremenske prilike i porast mora.

„Police leda su važne jer pružaju potpornu podršku koja stabilizuje brzinu protoka iz ledenog pokrivača na kopnu“, kaže Siegert.

„Kada se led na kopnu izgubi u moru, to doprinosi porastu nivoa mora.“

Ledeni kontinent takođe oblikuje globalne okeane i atmosferske struje i još uvek ne razumemo pune posledice petljanja sa njima.

„Povratne informacije uključene u klimatski sistem su veoma složene i još imamo mnogo toga da naučimo“, objašnjava Hogg. „Sateliti koji kruže oko Zemlje kao što je Copernicus Sentinel-1, ESA-in CrioSat i misije koje će biti lansirane u budućnosti, od vitalnog su značaja za merenje i praćenje ovog udaljenog dela našeg sveta.“

Međutim, istraživači zaključuju da je sada „velika verovatnoća da će se uz kontinuirane visoke nivoe emisije gasova staklene bašte globalni nivo mora povećati za više od 1 metar u ovom veku i mnogo više posle toga“.

Pregled odražava niz nedavnih studija i događaja koji pokazuju da se klimatske posledice dešavaju brže od prethodnih procena.

I sve to je samo na 1,1 °C grejanja. Na putu smo za mnogo više.

„Promena Antarktika ima globalne implikacije“, kaže Sigert. „Smanjenje emisije gasova staklene bašte na neto nulu je naša najbolja nada za očuvanje Antarktika, a to mora biti važno za svaku zemlju – i pojedinca – na planeti.

Istraživači su razumljivo frustrirani jer se njihova upozorenja i dalje ignorišu.

„Ovo govorimo već 30 godina“, rekao je glaciolog sa Univerziteta Kolorado Ted Scambos, koji nije bio uključen u novo istraživanje, za Melinu Voling za Japan Todai. „Nisam iznenađen, razočaran sam. Voleo bih da brže preduzmemo akciju.“