Agresija paukova smeđe udovice je verovatno pokretač pada crne udovice

Agresija paukova smeđe udovice je verovatno pokretač pada crne udovice

Pauci crne udovice stekli su zastrašujuću reputaciju zbog svog otrovnog ujeda. Ali u delovima južnih Sjedinjenih Država ovi pauci imaju čega da se plaše – od rođaka paukova koji zaista ne vole njihovo društvo.

U poslednjih nekoliko decenija, istraživači su primetili da pauke crne udovice obično zamenjuje smeđa udovica, druga vrsta iz istog roda, Latrodectus. Ali nova istraživanja sugerišu da ovo nije samo jednostavan slučaj da jedna vrsta pobedi u nadmetanju za hranu ili stanište. Umesto toga, studija pokazuje da pauci braon udovice imaju upadljivu sklonost da traže i ubijaju obližnje crne udovice.

U eksperimentima koji su uparili paukove smeđe udovice u kontejnerskim staništima sa srodnim vrstama pauka pauka, braon udovice su imale 6,6 puta veće šanse da ubiju južne crne udovice nego druge srodne vrste. Nalazi studije, koju su sproveli istraživači sa Univerziteta Južne Floride (USF), objavljeni su u članku koji će biti objavljen u Annals of the Entomological Societi of America.

„Utvrdili smo da je ponašanje smeđe udovice veoma agresivno prema južnim crnim udovicama, ali je mnogo tolerantnije prema drugim paucima u istoj porodici“, kaže Luis Kotikio, koji je vodio studiju u okviru svog dodiplomskog istraživanja na USF.

Veruje se da su pauci smeđe udovice (Latrodectus geometricus) poreklom iz Afrike, ali su uvedeni na svim kontinentima osim na Antarktik. Pauci crne udovice su poreklom iz Severne Amerike i obuhvataju dve blisko srodne vrste, zapadnu crnu udovicu (Latrodectus hesperus) i južnu crnu udovicu (Latrodectus mactans).

Kotikio je proveo prvi deo svoje karijere kao čuvar zoološkog vrta specijalizovan za otrovne životinje u Kaliforniji i vratio se na Floridu da bi stekao diplomu iz biologije, kanališući strast prema paucima u svoje istraživačke projekte. Sakupljajući divlje pauke na Floridi, on kaže da je primetio smeđe udovice koje zamenjuju crne udovice, ali ne i druge srodne vrste. Ovo ga je navelo da se zapita.

„Imao sam prikrivenu sumnju da je Florida posebno obezbedila obilje hrane i staništa i za smeđu i za crnu udovicu, i da je verovatno postojala neka druga oblast, kao što su razlike u ponašanju koje su igrale ulogu“, kaže on. „Moja zapažanja na terenu pokazala su da su smeđe udovice izgledale mnogo tolerantnije prema drugim vrstama izvan svog roda, pa ako su resursi glavni faktor, onda bi trebalo da vidimo isto ponašanje sa drugim paucima koji se takmiče za iste resurse, ali izgleda da to nije bio slučaj“.

Coticchio se udružio sa savetnicom Debi Cassill, Ph.D., vanrednim profesorom na Odeljenju za integrativnu biologiju na USF. Zajedno sa stručnjakom za pauke Ričardom Veterom sa Kalifornijskog univerziteta u Riversajdu, osmislili su trodelnu studiju kako bi istražili potencijalne pokretače smeđih udovica koje zamenjuju crne udovice.

Jedan element njihove studije primenio je matematičko modeliranje na faktore rizika za preživljavanje sa kojima se pauci braon i crne udovice suočavaju, što je pokazalo da je veća verovatnoća da će obe vrste umreti od grabežljivaca nego od gladovanja. Drugim rečima, „takmičenje za oskudne resurse nije značajan uzrok smrtnosti među paucima za bilo koju vrstu“, kažu istraživači.

Takođe su upoređivali stope rasta i plodnosti između smeđih i crnih udovica, otkrivši da su pododrasle ženke smeđe udovice bile 9,5 odsto veće od crnih udovica, a odrasle ženske smeđe udovice dostigle su reproduktivnu zrelost 16 odsto ranije. Dok su odrasli muškarci braon udovice bili 25 procenata manji od odraslih muškaraca crnih udovica, dostigli su reproduktivnu zrelost 21 procenat ranije.

U međuvremenu, ženke smeđe udovice bile su otprilike dvostruko plodnije od crnih udovica, pri čemu su smeđe udovice često proizvodile više kesica jaja istovremeno u odnosu na crne udovice koje proizvode samo jednu.

Smeštanje smeđih udovica u blizinu crnih udovica i drugih vrsta pauka, međutim, pokazalo je najjasnije rezultate. Pododrasle ženke smeđe udovice jednostavno su živele u kohabitaciji sa ženkama crvenog kućnog pauka (Nesticodes rufipes) u 50 procenata parova i bile su ubijene i konzumirane od strane crvenih kućnih paukova u 40 procenata. Smeđe udovice živele su zajedno sa trouglastim paučinim paucima (Steatoda triangulosa) u 80 odsto parova, a ubijene su u samo 10 odsto.

Ali kada su uparene ženke braon i crne udovice ispod odrasle osobe, smeđe udovice su ubile i konzumirale crne udovice u 80 procenata uparivanja. U parovima odraslih, crne udovice su ubijene u 40 posto suđenja, dok su u defanzivi ubijale smeđe udovice u 30 posto suđenja i živele zajedno u preostalih 30 posto.

Tokom eksperimenata, pauci braon udovice redovno su ulazili u mrežu crnih udovica, kažu istraživači. Crveni kućni pauci i trouglasti paukovi paukovi su takođe pokazali tako „smelo“ ponašanje, ali crne udovice nikada nisu posmatrane kao agresori.

„Nismo očekivali da ćemo naći tako dramatičnu i doslednu razliku u ličnostima smeđe udovice i crne udovice“, kaže Kasil. „Smeđe udovice su hrabro agresivne i odmah će istražiti komšiju i napasti ako nema otpora od komšije. Za dva smela pauka, početni napad se često rešava tako što obe osobe odlaze u odvojene uglove i na kraju budu u redu sa susedom u blizini Crne udovice su izuzetno stidljive, kontranapadaju samo da bi se odbranile od agresivnog pauka.“

Međutim, karakterizacija pauka braon udovice kao „agresivnog“ je relativan pojam, koji odražava njihov stav prema paucima crne udovice, ali ne i prema ljudima. Dok su pauci udovice „sinantropski“ (tj., obično se nalaze oko objekata koje je napravio čovek, kao što su štale, garaže i šupe), oni su „veoma stidljivi kada ih uznemiravaju ljudi ili veće životinje koje se ne smatraju plenom“, kaže Coticchio.

„Oni će trčati ili se smotati u lopticu i praviti se mrtvi kada ih napadne ili uznemirava većina drugih životinja izvan njihovog dometa. Otrov smeđe udovice izaziva manje teške reakcije kod ljudi od crnih udovica, a ujedi kod ljudi su veoma retki.

Evidentna agresija pauka smeđe udovice prema crnim udovicama postavlja mnoga pitanja, možda pre svega: Zašto? Šta pokreće takvo ponašanje prema blisko srodnim vrstama? Istraživači primećuju da invazivne vrste obično nadmašuju domorodce kroz prednosti u faktorima kao što su plodnost, rast, rasprostranjenost ili odbrana od predatora. Direktno grabežništvo od strane invazivne vrste na svog domaćeg srodnika, širom životinjskog carstva, je retko.

„Jedno pitanje na koje bih voleo da odgovorim je kako braon udovice komuniciraju sa drugim vrstama pauka, tačnije crnim udovicama u Africi, odakle se veruje da su smeđe udovice nastale“, kaže Kotikio. „Voleo bih da vidim da li je njihovo ponašanje i raseljavanje crnih udovica nešto što su prilagodili ovde u Severnoj Americi, ili je ovo ponašanje nešto što prirodno ispoljavaju čak i u oblastima u kojima su evoluirali sa crnim udovicama mnogo duži vremenski period.“