Abelisauroid, dinosaurus sa vrlo sićušnim rukama, identifikovan u Argentini

Abelisauroid, dinosaurus sa vrlo sićušnim rukama, identifikovan u Argentini

Tim paleontologa iz Museo Argentino de Ciencias Naturales Bernardino Rivadavia, Consejo Nacional de Investigaciones Cientificas i Tecnicas i Kineskog univerziteta u Hong Kongu, identifikovao je novu vrstu abelisauroidnog dinosaurusa. Nazvali su ga Koleken inakaiali.

Rad je objavljen u časopisu Kladistika.

Fosilizovani ostaci pronađeni su u formaciji La Colonia, geološkoj formaciji koja se nalazi na teritoriji današnje moderne Argentine. Tamo se iskopava u okviru projekta koji finansira Nacionalno geografsko društvo pod nazivom „Doba dinosaurusa“. Ostaci K. inakaialija datirani su pre otprilike 70 miliona godina.

Proučavajući ostatke, tim je uspeo da identifikuje više kostiju lobanje, većinu leđa stvorenja, ceo jedan kuk, neke repne kosti i skoro sve kosti sa obe noge. Oni su primetili da je dinosaurus imao više osobina koje ga izdvajaju od Carnotaurus sastrei, posebno u kostima lobanje.

Takođe primećuju da je drevni dinosaurus bio dvonožan sa izuzetno sićušnim rukama. Istraživački tim je otkrio da je u pitanju vrsta Furileusauria, koja je bila grupa abelisauroidnih dinosaurusa. Takođe, upoređujući ostatke sa nekoliko drugih tipova abelisauroida i noasaurida, pronašli su dokaze o brzim evolucionim promenama tokom nekih vremenskih perioda, a malo ili nimalo u drugim.

Abelisauroidni dinosaurusi su bili porodica dinosaurusa teropoda (šupljih kostiju) koji su živeli tokom krede na kontinentu Gondvana — njihovi fosilizovani ostaci pronađeni su u mnogim delovima Južne Amerike, Afrike, Indije i Madagaskara. Takođe se veruje da su bili najzastupljenija vrsta teropoda. Otkriće K. inakaiali, sugeriše tim, ukazuje da su abelisauridi bili raznovrsniji nego što su prethodna istraživanja sugerisala.

Tim zaključuje sugerišući da nam otkriće K. inakaiali pomaže da bolje razumemo istoriju abelisaurida i naglašava važnost nastavka istraživanja istorije dinosaurusa uopšte. To, primećuju, pomaže da se objasni istorija života na Zemlji, a možda i nudi uvid u to kako ljudi mogu ostati održiva vrsta kako se planeta menja.