Mesec, iako nema tekuću vodu kao Zemlja, sadrži strukture koje podsećaju na Veliki kanjon, što je izazvalo mnoge naučne dileme o tome kako su nastale. Dva ogromna kanjona na Mesečevoj površini, Vallis Schrodinger i Vallis Planck, sada se smatraju rezultatima masivnog udara koji je nastao pre 3,8 milijardi godina. Ovaj fenomen može se porediti sa formiranjem Zemljinog Velikog kanjona, koji je oblikovan vodenim erozijama kroz milionima godina, dok su meso i mehanizmi koji su stvorili meso kraternih kanjona sasvim drugačiji.
Naučnici su došli do zaključka da su kanjoni na Mesecu formirani od ogromnog udara, verovatno izazvanog udarcem velikih svemirskih tela koja su udarila u površinu Mesečevog južnog pola, stvarajući erupciju materijala. Ovaj proces bio je izuzetno brz i mogao je trajati manje od 10 minuta. Tim pod vođstvom Davida Kringa, planetarnog naučnika sa Američkog lunarnog i planetarnog instituta, rekonstruisao je ove događaje pomoću napredne tehnologije fotografija i mapiranja Mesečeve površine.
Kanjoni Vallis Schrodinger i Vallis Planck su izuzetno veliki: prvi je dugačak 270 kilometara i dubok 2,7 kilometara, dok je drugi dug 280 kilometara i dubok 3,5 kilometara. Za poređenje, Veliki kanjon na Zemlji je duži, sa 446 kilometara, ali je plitkiji, sa dubinom od samo 1,86 kilometara. Neka istraživanja sugerišu da su ova dva meseca kanjona stvorena silovitim izbacivanjem materijala koji je bio projektil od strane udara, prenoseći materijal do visoke brzine, čak do 1,28 kilometara u sekundi.
Dalji detalji istraživanja ukazuju na to da je energija potrebna za stvaranje ovih kanjona bila 130 puta veća od ukupne energije koja bi nastala da bi bilo korišćeno globalno nuklearno oružje. S obzirom na to da su ove ogromne udarce dogodile pre mnogo milijardi godina, astronauti misije Artemis III, koja se planira za 2027. godinu, neće biti u opasnosti od tih potresa, ali će se istraživati stariji, osnovni minerali na mestima sletanja koje su predložili istraživači.
Misija Artemis III, koja će posetiti južnu stranu Mesečeve daleke strane, ima ključne implikacije za istraživanje minerala i geoloških formacija na Mesečevoj površini. Ova istraživanja će omogućiti bolji pristup starijim materijalima i unaprediti naše razumevanje lunarnih procesa i geoloških fenomena.
