Oko dva miliona dece pobeglo je na početku rata iz Ukrajine u Evropu, a trenutno je u Evropi oko šest miliona izbeglica, od kojih su 88 odsto žene i deca. Radoš Đurović ističe da se oko 21.000 dece vodi kao nestali u Gazi, dok su izveštaji pokazali da je više od 50.000 dece ubijeno ili povređeno. Gotovo svako dete je raseljeno, a njihovo detinjstvo je obeleženo dubokom traumom.
Marija Anđelković naglašava da je trgovina ljudima naša realnost, posebno u ratnim uslovima. Ona ističe da deca čine više od 50 odsto identifikovanih žrtava trgovine ljudima. U izbeglištvu, deca su najranjivija i njihovo prisustvo zahteva posebnu pažnju.
Đurović upozorava na česte nestanke dece duž balkanske rute, gde je prva adresa uprava kampa. Organizacije koje vode kampove i policija često ne uspevaju da pronađu nestalu decu, a međunarodne organizacije se uključuju samo u nekim slučajevima. Razlozi nestanka su različiti, uključujući krijumčare, loše uslove u kampovima i razdvojenost od porodice.
Anđelković dodaje da se ratne zone koriste za prikrivanje ilegalnih aktivnosti, uključujući trgovinu ljudima. U takvim uslovima, žene i deca često postaju žrtve seksualnog roblja ili su prisiljena na radnu eksploataciju. Deca odvojena od porodica su najčešće meta kriminalnih grupa.
Đurović ističe da međunarodne organizacije nemaju kapacitete da prate svako dete, što se odražava na svakodnevnu situaciju. Međunarodni crveni krst pokušava da uspostavi mrežu potraga za nestalima, ali kada dete nestane bez dokumentacije, lokalne vlasti često nemaju resurse da se bave tim problemima.
Statistike su zabrinjavajuće, a Europol je 2015. godine registrovao više od 10.000 nestale dece tokom migracionog talasa. Anđelković naglašava da udruženje Astra ima telefon za nestalu decu, a tokom imigracionih tokova statistika o deci odvojenoj od porodice raste za 70 odsto. U mnogim slučajevima roditelji uspevaju da se spoje sa svojom decom, ali to nije uvek moguće.
Đurović upozorava da neka deca nikada ne jave, završavaju u kriminalnim lancima ili gube život na putu. Potrebno je umrežavanje institucija duž migracionih ruta kako bi se pratili problemi nestale dece. U prošloj godini identifikovano je više od 22.000 dece bez pratnje roditelja na Balkanskoj ruti, što zahteva hitnu koordinaciju između različitih službi.
