Nemački grad na prvoj liniji ruskih sankcija

Nemački grad na prvoj liniji ruskih sankcija

Ursula Patz se protivi ratu Rusije protiv Ukrajine. Ali ona je takođe čvrsto protiv sankcija protiv Moskve za koje kaže da će ugroziti njen grad.

„Sankcije koje vas više povređuju nemaju smisla“, rekao je 76-godišnjak. Naftni embargo „neće naškoditi Rusiji – oni će samo prodati naftu nekom drugom“.

Patz je 16 godina radio u rafineriji nafte u gradu Švedu na severoistoku Nemačke koja rizikuje da postane kolateralna šteta u evropskoj kampanji kaznenih mera protiv Rusije.

U pitanju je zabrana EU na uvoz ruske nafte, koja je dizajnirana da liši predsednika Vladimira Putina prihoda za finansiranje njegovog rata u Ukrajini. Mera, koja stupa na snagu 1. januara, ima široku podršku u Nemačkoj, ali je dovela u sumnju budućnost Švedove rafinerije.

„Ljudi ovde osećaju da su pešak koji se žrtvuje u nekoj igri“, rekao je Jens Kopen, demohrišćanski poslanik koji predstavlja grad.

Švedova rafinerija PCK, koja zapošljava oko 1.200 ljudi

U pitanju je oslanjanje rafinerije na rusku naftu. Nalazi se na vrhu naftovoda „Družba“, koji prenosi naftu oko 4.000 km od Almetjevska u centralnoj Rusiji direktno do Šveda. A fabrika je konfigurisana da radi sa glavnom ruskom sirovom sirovom visokom sumporom „Ural”.

Ono što najviše komplikuje stvari je to što je u ruskom vlasništvu: naftna kompanija Rosnjeft pod kontrolom Kremlja kontroliše 54 procenta njenih akcija i nema mnogo interesa za preradu sirove nafte iz drugih izvora.

Mnogi u Švedu strahuju da će rafinerija, poznata kao PCK, biti primorana da se zatvori ako izgubi pristup ruskoj nafti. „To bi bio scenario iz noćne more“, rekla je gradonačelnica Anekatrin Hope. „Ljudi se ovde plaše za svoju egzistenciju.“

Najveći poslodavac u Švedu, PCK, ima 1.200 zaposlenih. Stotine više rade u pomoćnim uslugama, praveći cevovode, izmenjivače toplote, pumpe i rashladne jedinice za fabriku, rekao je Hope.

„Svi ti poslovi bi bili pogođeni, a svi ti ljudi imaju porodice“, rekla je ona. Štaviše, „oko 80 odsto grada se snabdeva daljinskim grejanjem iz PCK-ove elektrane“. Još uvek je nejasno, rekla je ona, kako će se domovi grejati ako se ugasi.

Ljudi u Švedu strahuju od ponavljanja ekonomske dislokacije u regionu nakon ponovnog ujedinjenja Nemačke 1990. „Suočavaju se sa drugom deindustrijalizacijom istočne Nemačke“, rekao je Kopen. „I neće to da podnesu ležeći.“

Schvedt odražava uspone i padove u regionu. Grad je skoro potpuno uništen u sovjetskom napredovanju tokom Drugog svetskog rata. Zatim su se 1950-ih mladi ljudi iz cele Istočne Nemačke okupili u Švedu da ponovo izgrade grad i podignu PCK, skraćeno od „petrohemijski kombinat” ili kombinat.

Šved je postao oličenje bliskih veza između Rusije i DDR-a. Lokalne novine iz 1960-ih prenele su uzbuđenje kada je PCK 1963. godine priključen na novoizgrađeni gasovod Druzhba.

„Nafta je stigla!“ rekao je naslov na naslovnoj strani u publikaciji PCK-a „Ioung Builder“. „Slava i čast graditeljima najdužeg cevovoda na svetu!“

Družba, koja nastavlja da obezbeđuje četvrtinu nemačke sirove nafte, uvek je imala pozitivne konotacije za Patza. „To na ruskom znači prijateljstvo — tako lepa reč“, rekla je ona. „To znači nešto dobro.“

Ubrzo nakon što se pojavio na mreži 1964. godine, PCK se etablirao kao glavni snabdevač regiona benzinom, dizelom, kerozinom i lož-uljem. Veliki potrošači – kao što je berlinski međunarodni aerodrom – i dalje zavise od njegovih proizvoda.

Tako je u Švedu vladao veliki gnev kada je Nemačka potpisala embargo. Neki ljudi su se pitali zašto nije sledio primer Mađarske, Češke i Slovačke, koje su takođe povezane sa Družbom, ali su pregovarale o privremenim izuzećima od zabrane uvoza, navodeći da nemaju alternativu ruskoj nafti.

„Ljudi jednostavno ne mogu da shvate zašto se Nemačka dobrovoljno odlučila za ovaj embargo“, rekao je Hope. „Svi osuđuju ovaj rat, ali ljudi se bore i za svoj posao.

Nezadovoljstvo su uhvatili populisti sa desne i leve strane. Tvrdo desničarska Alternativa za Nemačku postavila je po gradu plakate sa sloganom: „Ako umre PCK, umre i Šved“.

Kancelar Olaf Šolc insistira da vlada radi na zaštiti budućnosti PCK-a. Zvaničnici su obećali da će nastaviti sa preradom nafte sledeće i 2024. godine i da će radna mesta biti zaštićena.

U tom cilju istražuju alternativne načine snabdevanja rafinerije, uglavnom putem cevovoda iz severoistočne luke Rostock.

Ali Koepen, poslanik, rekao je da to neće rešiti problem. Naftovod može da otpremi samo 19.000 od 32.000 tona nafte dnevno koliko je potrebno PCK-u, rekao je on.

„Luka Rostok takođe nije dovoljno duboka da prihvati naftne tankere“, rekao je on. Nafta bi morala biti uvezena u Vilhelmshafen na Severnom moru i prebačena na manje brodove, dodao je on. „A mi nemamo brodove.“

PCK se takođe nada da će dobiti naftu iz Kazahstana, i razmatra snabdevanje preko poljske luke Gdanjsk. „Ali Poljaci kažu da ne žele da nas snabdevaju dok je fabrika još u vlasništvu Rosnjefta“, rekao je radnik u PCK-u, koji je odbio da bude imenovan. „I ne možemo to samo da odbacimo.“

Dugoročni Berlin želi da obezbedi budućnost PCK-a tako što će ga transformisati u „zelenu rafineriju“. Dve kompanije — Enertrag, kompanija za energiju vetra, i Verbio, proizvođač biogoriva koja već posluje u Švedu — izrazile su interesovanje za preuzimanje udela u PCK.

Hoppe je rekao da bi rafinerija mogla da proizvede „zeleni vodonik“ koji bi mogao da se kombinuje sa CO₂ zarobljenim iz atmosfere da bi se napravila održiva sintetička goriva – uključujući „e-kerozin“ za avione.

Ali biće potrebne godine da PCK izvrši tranziciju. U međuvremenu, nastaje embargo na naftu koji bi mogao imati sudbonosne kratkoročne posledice po rafineriju.

„Prošla su tri meseca [od kada je embargo dogovoren] i još uvek slušamo ista obećanja“, rekao je Hope. „Vreme ističe.“