Evropski plan za plutajuće gasne terminale izaziva strahove

Evropski plan za plutajuće gasne terminale izaziva strahove

NjUJORK – Kako se zima približava, evropske nacije, očajničke da zamene prirodni gas koji su nekada kupovale od Rusije, prihvatile su kratkoročno rešenje: seriju od otprilike 20 plutajućih terminala koji bi primali tečni prirodni gas iz drugih zemalja i pretvoriti u gorivo za grejanje, prenosi Asošijejted pres.

Ipak, plan, sa prvim plutajućim terminalima koji će isporučivati prirodni gas do kraja godine, izazvao je uzbunu među naučnicima koji strahuju od dugoročnih posledica po životnu sredinu. Oni upozoravaju da bi ovi terminali ovekovečili oslanjanje Evrope na prirodni gas, koji oslobađa metan i ugljen-dioksid koji zagreva klimu kada se proizvodi, transportuje i spaljuje.

Neki naučnici kažu da su zabrinuti da će plutajući terminali na kraju postati dugoročni snabdevač ogromnih energetskih potreba Evrope koje bi mogle trajati godinama, ako ne i decenijama. Takav trend mogao bi da uspori napore na smanjenju emisija za koje stručnjaci kažu da se nisu kretali dovoljno brzo da uspore štetu koja se nanosi globalnoj životnoj sredini.

Očekuje se da će veći deo tečnog prirodnog gasa, ili LNG, za koji se Evropa nada da će dobiti, doći iz Sjedinjenih Država. Potreba se pojavila nakon što je ruska invazija na Ukrajinu razbila njene veze sa Evropom i dovela do isključenja većine prirodnog gasa koji je Moskva već dugo davala. Duž obale Meksičkog zaliva SAD, izvozni terminali se šire, a mnogi tamošnji stanovnici su zabrinuti zbog porasta bušenja gasa i rezultirajućeg gubitka zemljišta, kao i ekstremnih vremenskih promena povezanih sa sagorevanjem fosilnih goriva.

„Izgradnja ove ogromne LNG infrastrukture će zatvoriti svet u stalno oslanjanje na fosilna goriva i kontinuiranu klimatsku štetu u decenijama koje dolaze“, rekao je Džon Sterman, klimatski naučnik sa Tehnološkog instituta Masačusetsa.

Prirodni gas značajno doprinosi klimatskim promenama – kako kada se sagoreva, pretvarajući se u ugljen-dioksid, tako i kroz curenje metana, još snažnijeg gasa staklene bašte. Ipak, evropske nacije, koje su godinama bile lideri u prelasku na čistiju energiju, predložile su da se u svoje luke dovede više od 20 plutajućih LNG terminala kako bi se nadoknadio gubitak ruskog prirodnog gasa.

Terminali, koji se uzdižu iznad domova i protežu se skoro 1.000 stopa (304 metra), mogu da skladište oko 6 milijardi kubnih stopa (170.000 kubnih metara) LNG-a i da ga pretvore u gas za kuće i preduzeća. Oni se mogu izgraditi brže i jeftinije od terminala za uvoz na kopnu, iako su skuplji za rad, prema Međunarodnoj gasnoj uniji.

„Svaka zemlja treba da se pripremi za scenario u kojem bi moglo doći do smanjenja ruskih snabdevanja“, rekla je Nikolin Bromander, analitičarka kompanije Ristad Energi. „Ako ste zavisni, morate imati rezervni plan.“

Mnogi naučnici iz oblasti životne sredine tvrde da bi novac koji je namenjen za brodove — čija je izgradnja koštala oko 500 miliona dolara, prema Ristadu — bilo bolje potrošiti na brzo usvajanje nadogradnje čiste energije ili efikasnosti koje bi mogle smanjiti potrošnju energije.

Izgradnja više solarnih ili vetroelektrana, za šta su potrebne godine, ne bi odmah zamenila ruski gas. Ali uz adekvatno finansiranje, Sterman je predložio, veća energetska efikasnost – u domovima, zgradama i fabrikama, zajedno sa primenom vetro-, solarnih i drugih tehnologija – mogla bi znatno da smanji potrebu Evrope da nadoknadi sav izgubljeni gas.

Nemačka, među najjačim evropskim zagovornicima plutajućih LNG terminala, očekuje pet brodova i uložila je oko 3 milijarde evra u te napore, navodi Global Energi Monitor. Nemačka je takođe odobrila zakon za ubrzavanje razvoja terminala, suspendujući zahtev za ekološke procene.

To je potez koji muči ekološke grupe.

„Potpuno je očigledno“, tvrdi Saša Miler-Krener, izvršni direktor Environmental Action Germani, da su „odredbe zakona razvijene u bliskom dijalogu sa gasnom industrijom“.

Nemačka vlada i energetska industrija branile su svoje prihvatanje LNG terminala kao hitan odgovor na gubitak većine ruskog gasa koji su dugo dobijali, a za koji se plaše da će Moskva potpuno isključiti.

„U izuzetnoj situaciji kao što je ova, gde je u pitanju bezbednost nemačkog snabdevanja gasom, opravdano je ubrzati proces odobravanja“, navodi se u saopštenju nemačkog udruženja energetske industrije BDEV.

Susanne Ungrad, portparolka nemačkog ministarstva ekonomije i energetike, istakla je da se ulažu napori da se smanje emisije metana u zemljama izvoznicama poput Sjedinjenih Država. I rekla je da će evropske vlasti u izgradnji LNG terminala sprovesti sveobuhvatne procene.

Greig Aitken, analitičar Global Energi Monitor, primetio je da je terminal koji bi trebalo da bude otvoren u blizini Gdanjska, u Poljskoj, potpisao ugovore sa američkim dobavljačima LNG-a koji se protežu daleko nakon 2030. To bi moglo da učini problematičnim za Evropsku uniju da ispuni svoj cilj smanjenje emisije gasova staklene bašte za najmanje 55% do 2030. godine.

Italija, Grčka, Francuska, Holandija, Hrvatska, Estonija, Finska, Letonija, Slovenija i Velika Britanija imaju planiran jedan ili više plutajućih LNG terminala, navodi Ristad Energi.

U nekim slučajevima, tvrde zagovornici, brodovi bi mogli pomoći u zaštiti životne sredine. Oni primećuju, na primer, da kako su zalihe ruskog gasa opadale, zajednice u Nemačkoj i drugde sagorevaju ugalj, koji obično proizvodi više emisija nego prirodni gas. Povećanje snabdevanja prirodnim gasom učinilo bi ovo manje potrebnim.

Ipak, metan često može da curi duž lanca snabdevanja prirodnim gasom. Dakle, u nekim slučajevima, neto klimatski efekat sagorevanja prirodnog gasa možda nije bolji od uglja.

Međuvladin panel UN-a za klimatske promene upozorio je da bi nastavak korišćenja postojeće infrastrukture za fosilna goriva prouzrokovao globalno zagrevanje da premaši 1,5 stepeni Celzijusa (2,7 Farenhajta). Na tom nivou bi se očekivalo da će toplota pogoršati iznenadne poplave, ekstremne vrućine, intenzivne uragane i dugotrajnije šumske požare koji su rezultat klimatskih promena i koštali su živote.

„Malo je obeshrabrujuće videti Evropu, koja je bila sedište toliko energije i akcije i smelih ciljeva emisija, kao dom za ovaj poseban način sa udvostručavanjem infrastrukture za fosilna goriva“, rekao je Kim Kob, klimatski naučnik u Braunu. Univerzitet.

U Sjedinjenim Državama, najvećem izvoznom tržištu za LNG za Evropu, u izgradnji su tri nova izvozna terminala. Jedanaest dodatnih terminala i četiri proširenja su u fazi planiranja. Neki izvozni terminali koji su se borili da privuku finansijska sredstva sada imaju više investicija i interesovanja, kaže Ira Joseph, dugogodišnji energetski analitičar.

„Ono što ste videli da se dešava u poslednja dva meseca — oni potpisuju ugovore o prodaji i kupovini, desno i levo“, rekao je Džozef.

Rio Grande LNG, izvozni terminal koji je predložila Nekt Decade u Braunsvilu u Teksasu, na primer, izgleda da je zaustavljen prošle godine zbog ekoloških protesta. Ali ovog proleća, francuska kompanija Engie i nekoliko klijenata u Aziji potpisali su dugoročne ugovore o kupovini LNG-a sa terminala. Sada, Nekt Decade kaže da će verovatno dobiti sva potrebna sredstva.

Nedostatak gasa u Evropi je eskalirao globalne cene LNG-a, što je dovelo do toga da kupci u Kini i drugde potpišu dugoročne ugovore sa dobavljačima u Sjedinjenim Državama. Američki izvoz LNG-a će verovatno porasti za 10 miliona tona tokom sledeće godine, rekao je Bromander, analitičar Ristad-a.

Plutajući LNG brodovi su naplaćeni kao kratkoročno rešenje za održavanje protoka gasa nekoliko godina dok se grade čistiji izvori energije poput vetra i sunca. Ali kritičari kažu da je malo verovatno da će brod izgrađen da traje decenijama trajno zaustaviti operacije nakon nekoliko godina.

Kada se izgrade plutajući terminali, mogu se koristiti bilo gde u svetu. Dakle, ako evropske nacije više ne žele plutajuće LNG terminale dok prelaze na čistiju energiju, brodovi bi mogli da otplove u drugu luku, u suštini zaključavajući korišćenje prirodnog gasa decenijama.

A u nekim slučajevima, posebno u Nemačkoj, čini se da neki od predloženih plutajućih terminala utiru put terminalima na kopnu koji bi bili izgrađeni da traju 30 ili 40 godina – daleko iznad tačke da bi nacije trebalo da sagorevaju fosilna goriva, ekološka grupe kažu.

„Nakon što se rat reši i, kao što se svi nadamo, mir ponovo uspostavi, da li će oni zaista reći: ’O, hajde da to odnesemo u otpad?“, upitao je Sterman. „Oni to neće učiniti.“