Američke multinacionalne korporacije u Kini prilagođavaju se rizicima trgovinskog rata

Američke multinacionalne korporacije u Kini prilagođavaju se rizicima trgovinskog rata

Američko-kineski trgovinski rat suprotstavio je dve najveće svetske ekonomije jednu protiv druge. Mnoge američke multinacionalne korporacije (MNC) nalaze se zaglavljene između.

„Kina nije lako tržište za multinacionalne kompanije, a postala je izazovnija kao rezultat trgovinskog rata“, rekao je Džek Zhang, docent političkih nauka na Univerzitetu u Kanzasu.

Njegov novi članak pod naslovom „U sredini: američke multinacionalne kompanije u Kini i politika trgovinskog rata“ bavi se pitanjem: koji faktori čine da neke multinacionalne kompanije preduzmu političke akcije kao odgovor na trgovinski rat između SAD i Kine i uzrokuju da druge ostanu po strani? Ova analiza otkriva da poslovni modeli, vlasnička struktura, iskustvo u Kini i veličina kapitalnih investicija utiču na to kako ugrađene firme percipiraju politički rizik. Pojavljuje se u Business and Politics .

Članak, napisan u saradnji sa studentom doktorskih studija KU Rigao Liuom i Samanthom Vortherms, docentom na Univerzitetu Kalifornija-Irvine, deo je serije na kojoj tim radi i koja pokušava da objasni determinante izlaska firme iz Kine ili povlačenja iz Kine. .

„Ovaj list pita ako ste američka kompanija i imate operacije u Kini, kako birate između menija opcija da odgovorite na trgovinski rat?“ rekao je Zhang. „Da li pratite tu logiku razdvajanja i kažete: ‘Kina postaje sve rizičnija. Hajdemo negde drugde.’ Ili pokušavate da utičete na politiku u SAD i kažete: „Ove tarife ne rade za nas“.“

Iznenađujuće, njegovo istraživanje je pokazalo da kompanije izbegavaju bilo koju od ovih drastičnih akcija. Oni niti izražavaju nezadovoljstvo ovom politikom, niti razdvajaju svoje lance snabdevanja ili raspliću operacije. Pre svega, kompanija prihvata treću kategoriju koju Zhang naziva „lojalnost“. Oni ostaju u Kini, ali pokušavaju i druge taktike da potencijalno ublaže tarife.

Zhang je svoje istraživanje zasnovao na dva ključna skupa podataka. Prvi je godišnja registracija podneta kineskom Ministarstvu trgovine za identifikaciju preduzeća sa stranim ulaganjima od 2014. do 2019. Druga se sastoji od uočenog političkog ponašanja američkih firmi koje su odgovorile na tarife iz Odeljka 301 podnošenjem komentara, svedočeći na saslušanju , podnošenjem zahteva za isključenje tarifa ili lobiranjem kod Kancelarije trgovinskog predstavnika Sjedinjenih Država 2018. i 2019. godine.

Prema njegovom članku, tarife su „nanele više štete nego koristi“.

„Mi smo u ekonomiji već dugo razumeli da tarife stvaraju ogromne gubitke. One u suštini deluju kao porez na potrošače“, rekao je on. „Realnost je da američke kompanije plaćaju carine kada uvoze robu, a ti troškovi se prenose na američke potrošače.

Uprkos ovim troškovima, tarife nisu stvorile polugu za promenu ponašanja MNK.

Džang je rekao: „Trampova administracija je veoma izjavila: ‘Mi činimo okruženje u Kini rizičnijim. Ističemo ove rizike za američke multinacionalne kompanije. A način da ne morate da se nosite sa tim je da se jednostavno vratite u SAD. ‘ Ali vrlo malo multinacionalnih kompanija je angažovano u tome“.

Ipak, iz kineske perspektive — zasnovano na prošlim slučajevima kada su multinacionalne kompanije pre pristupanja Kine Svetskoj trgovinskoj organizaciji kasnih 1990-ih bile snažni zagovornici ekonomskih odnosa sa svojom zemljom — lideri su pretpostavili da će multinacionalne kompanije biti u kineskom uglu i izraziti nezadovoljstvo politikom SAD.

„Nadali su se da će multinacionalne kompanije pomoći da se brzo pokrene trgovinski rat“, rekao je Zhang. „Ni to se nije dogodilo.

Napisao je da su veće, iskusnije multinacionalne kompanije otporne i na tarife i na politički pritisak da se odvoje od Kine „zbog privilegovanog pristupa različitim regulatornim rupama kao i veće tržišne moći“.

Postoji li primer velikog multinacionalnog povlačenja iz Kine u poslednje vreme?

„Velika koja se u potpunosti povukla? Ne mogu da se setim nikoga direktno koji bi bio povezan sa tarifama“, rekao je Zhang. „Neke su prekinule trgovinske operacije na tehnološkoj strani iz bezbednosnih razloga ili zbog lokalne konkurencije—američke tehnološke kompanije su tu bile notorno neuspešne. Ali Uber u 2016. je verovatno poslednji veliki izlaz.“

Profesor na KU od 2019, Zhang je takođe osnivač i direktor KU Trade Var Lab. Njegovo istraživanje istražuje političku ekonomiju trgovine i sukoba u istočnoj Aziji sa fokusom na objašnjenje zašto međuzavisne zemlje koriste vojnu nasuprot ekonomskoj prinudi u spoljnopolitičkim sporovima.

Zhang je rekao da je najveći zaključak iz ovog lista to što će multinacionalne kompanije voditi računa o sopstvenim interesima i pouzdano staviti profit na prvo mesto. Nerado služe interesima političara.

„Uvek postoji rizik od neusklađenosti kada razmišljamo o multinacionalnim investicijama kao produžetku nacionalne politike“, rekao je on. „Čak i politike koje su dobronamerne iz perspektive nacionalne spoljne politike, kada to filtrirate kroz prizmu kako kompanije moraju da funkcionišu da bi zadovoljile akcionare, to će proizvesti izopačene ishode za oba skupa vlada na načine koje nisu očekivali.“