Australiji treba još ledolomaca

Australiji treba još ledolomaca

Antarktička teritorija u Australiji predstavlja najveći klizanje ledenog kontinenta. Decenijama su australijski naučnici posvećeni istraživanju ekologije i klimatskih nauka na tri baze – Mavson, Davis i Casey, kao i na bazi na ostrvu pod-Antarktikom Mackuarie.

Međutim, iako Australija igra vodeću ulogu u Antarktičkoj nauci, sredstva i logistika za istraživanje Antarktika nisu pratila taj tempo. Nedostatak dostupnosti ledolomaca ograničava istraživačke aktivnosti, dok fragmentirano finansiranje otežava dugoročno planiranje složenih istraživačkih napora potrebnih za proučavanje leda.

Nedavno su donesene važne preporuke za unapređenje situacije. Savezni parlamentarni odbor za spoljne teritorije Australije predstavio je izveštaj koji poziva na nabavku efikasnijeg ledolomca i stabilnije finansiranje. Takođe, istaknuta je potreba za zaštitom morskih područja u Istočnoj Antarktici i intenziviranjem patrola radi sprečavanja nelegalnog ribolova.

Antarktik, iako često zanemaren, igra ključnu ulogu u globalnom ekosistemu. Promene u topljenju leda i povlačenju glečera u Antarktiku imaju ozbiljne posledice na nivoe mora i okeanske struje. Nedavno su se pojavile i nove pretnje, poput smrtonosnog soja ptičjeg gripa koji je stigao do Antarktika, ugrozivši populacije pingvina, skuasa i zaptivača za rakove.

Uprkos značaju Antarktika za proučavanje klimatskih promena, istraživački napori suočavaju se sa logističkim i finansijskim izazovima. Nedostatak plovila i dugoročnog finansiranja otežava sprovođenje istraživanja na ledu.

Australijska Antarktička divizija oslanja se na jedan ledolomac, RSV Nuniia, kao glavnu platformu za istraživanja u tom regionu. Međutim, trenutni sistem snabdevanja može da ograniči istraživačke mogućnosti, budući da ledolomac često obavlja zadatke koji nisu direktno povezani sa naučnim istraživanjima.

Antarktička teritorija Australije obuhvata oko 40% kontinenta leda, čineći je jednom od najvećih teritorija na svetu. Od potpisivanja Antarktičkog ugovora 1959. godine, ključni cilj je bio očuvanje Antarktika za mirne i naučne svrhe.

Međutim, recentni pritisci na ugovor dolaze od zemalja poput Norveške i Kine, koje proširuju ribolovne aktivnosti u regionu. Preporuke izveštaja ističu potrebu za uspostavljanjem zaštićenih morskih zona i jačanjem ribolovnih patrola radi sprečavanja ilegalnog ribolova.

Pod ledom Antarktika krije se značajan potencijal za resurse, iako je rudarstvo zabranjeno do 2048. godine. Očekuje se da će trka za kritičnim mineralima postati sve intenzivnija, posebno nakon isteka zabrane rudarstva.

Australija, kao originalni potpisnik Antarktičkog ugovora, ima bogatu istoriju istraživanja tog regiona. Sa promenama u Antarktiku, australijski naučnici su ključni za analizu i razumevanje novih trendova. Unapređenje logistike i finansiranja su neophodni koraci ka podršci ovim istraživačkim naporima.

Vlada još uvek treba da odgovori na preporuke izveštaja, a nadamo se da će prepoznati njihov značaj i preduzeti odgovarajuće korake.