Istraživanje u Velikoj Britaniji obuhvata potresna svedočenja zdravstvenog osoblja o uticaju pandemije

Istraživanje u Velikoj Britaniji obuhvata potresna svedočenja zdravstvenog osoblja o uticaju pandemije

Dok se javna istraga o odgovoru Ujedinjenog Kraljevstva na COVID-19 nastavlja, novo istraživanje koje su predvodili akademici Univerziteta Northumbria osvetljava uticaj premeštanja pacijenata iz bolnica u domove za negu u Engleskoj tokom pandemije.

Prema istraživanju, traumatizovano i uznemireno osoblje osećalo se nemoćno da zaustavi širenje COVID-19 dok je prolazio kroz domove za staranje, ostavljajući dehumanizovane štićenike da se osećaju ‘zatvoreno’, a neki se suočavaju sa smrću u izolaciji.

Tokom prvog vrhunca pandemije koronavirusa – između marta i juna 2020. – više od 66.000 ljudi umrlo je u staračkim domovima, pri čemu se trećina tih smrti pripisuje COVID-19.

Emotivna lična svedočanstva o ranom uticaju pandemije na sektor domova za negu i njegove stanovnike su u centru istraživanja koje su predvodili akademici Univerziteta Northumbria, radeći sa kolegama sa univerziteta Plimouth Marjon, Birmingham i Nevcastle.

Rad, objavljen u časopisu Age and Aging , istražuje kako je pandemija uticala na tranziciju nege između bolnica i staračkih domova, studija ističe „potop vladinih propusta“ i „situacije kojima se ne može upravljati“ za osoblje domova za negu, jer razmatra uticaj prelaza na kvalitet i bezbednost nege koja se pruža tokom tog vremena.

Studija naglašava „nove izazove“ koje je donela pandemija COVID-19 i način na koji se sektor domova za negu prilagodio, uprkos povećanom pritisku otpuštanja NHS-a i nedostatku državne pomoći, što povećava podelu između zdravstvene i socijalne zaštite.

Međutim, uz korist uvida od 70 ljudi koji rade u zdravstvenim i socijalnim službama, takođe zaključuje da su dobre prakse i bolji načini rada razvijeni i usvojeni, od daljinskog pristupa zdravstvenoj zaštiti do poboljšanja u zajedničkom radu između sektora.

Studija sugeriše da je odluka Vlade da sankcioniše brzo otpuštanje izložila probleme kontrole infekcija i doprinela nehumanim uslovima za stanovnike, a za bolnice i lokalne vlasti uključene u proces kažu da su dale prioritet tim otpuštanjima „na štetu bezbednosti pacijenata“.

Neke tranzicije su se desile bez ikakvog društvenog kontakta — što je razumljivo za prevenciju infekcije, ali sa „bezbrižnim i bešćutnim dimenzijama“, prema nalazima istraživanja.

Jedan bolničar je rekao istraživačima: „Oni nisu zatvorenici, ali smo se prema njima ponašali kao da jesu jer smo ih efektivno stavili u ćeliju.

Stanovnici su se borili da izdrže nove procese, sa uzastopnim periodima izolacije koji su doprineli opštem „dehumanizirajućem“ iskustvu nege i tranzicije tokom prvih nekoliko meseci pandemije.

Učesnici istraživanja su ilustrovali očiglednu sliku stresnog i uznemirenog osoblja koje radi u strahu, jer su domovi za staranje brzo postali preplavljeni hitnim slučajevima COVID-a i bili su ‘okleveženi’ u medijima zbog strogih politika zatvaranja zbog kojih su štićenici bili odsečeni od svojih najmilijih.

Vodeći autor rada o starosti i starenju, dr Krejg Njuman, je istraživač sa sedištem u Odeljenju za socijalni rad, obrazovanje i dobrobit zajednice u Nortambriji. Rekao je: „Ovo istraživanje identifikuje ogromnu količinu izazova, međutim, ono takođe naglašava da su odnosi izgrađeni između NHS-a i domova za staranje sa primerima integracije i deljenja najboljih praksi protokola za kontrolu infekcija.

„Bilo je očigledno da je osoblje staračkih domova bilo posvećeno, profesionalno i otporno tokom ovog vremena da održi svoje usluge za svoje štićenike i da podržava porodice da ublaže pritiske izazvane pandemijom.

Dr Stephanie Mulrine, koja je tokom studije bila istraživač na Univerzitetu Northumbria i vodila većinu intervjua sa osobljem staračkog doma, rekla je da je velika privilegija moći da sluša pojedinačne mučne priče.

„Mnogo od onoga što smo čuli bilo je izazovno i teško za čuti, ali ljudi su bili tako velikodušni sa svojim vremenom i onim što su podelili, jer su smatrali da je toliko važno“, objasnio je dr Mulrin. „Ne mogu dovoljno da naglasim kako su oni koji su se uključili to uradili jer im je to dalo priliku da se čuju i zato što su mislili da je to važno – ako bi na neki način podelili svoja iskustva u budućnosti, stvari bi mogle biti drugačije.

Nemilosrdno izveštavanje u štampi koje se negativno fokusiralo na domove za staranje kao mesta za širenje COVID-19, dok je vredne negovatelje prikazivalo kao heroje, takođe je doprinelo psihičkoj patnji osoblja i štićenika. Ovo su bili nalazi odvojene istraživačke studije koja je bila u fokusu rada objavljenog u Journal of Integrated Care od strane studenta magistarskog studija Northumbria dr Eniola Michael Abea.

Dr Džejson Skot, vanredni profesor kvaliteta zdravstvene i socijalne zaštite u Northumbriji, preuzeo je vodeću ulogu u oba dela istraživanja. Rekao je: „Ono što vidimo je nedostatak integracije i dehumanizujući proces koji nije uvek bio usredsređen na osobu“.

Dr Skot se nada da će istraživanje „zasijati svetlo“ na pitanja koja su pokrenuli učesnici i dovesti do boljeg usklađivanja zdravstvene i socijalne zaštite kako ljudi prelaze sa jedne usluge na drugu, zajedno sa više prepoznavanja važnosti pružanja i održavanja usmerenosti na osobu briga čak i tokom izazovnih i neviđenih okolnosti.

Rekao je da su mnogi od istaknutih problema – kao što je loša komunikacija između sektora na mestu pražnjenja – bili poznati godinama, ali su stavljeni u centar pažnje nakon što ih je pogoršala pandemija.

Dr Skot je objasnio: „Ako nešto pođe po zlu u zdravstvenoj zaštiti, postoje snažniji mehanizmi za učenje, ali je to veoma različito u socijalnoj zaštiti, gde često postoji pristup „popravi i zaboravi“ problemima koji se javljaju kada ljudi prelaze između usluge.

„Taj pristup zaustavlja probleme koji oduzimaju više resursa i znači da su često maskirani od stanovnika jer se popravljaju pre nego što mogu da izazovu brigu ili nevolju.

„Ali to znači da je sektor ograničen u svojoj sposobnosti da uči ili utiče na promene, pa se isti problemi mogu ponavljati.

„Neki od tih problema došli su do izražaja tokom pandemije jer se više nisu mogli maskirati.

„Pre toga, tranzicije iz bolnica u domove za negu ne bi privukle pažnju medija, ne bi stvorile veliku nacionalnu priču — ali onda su iznenada, jeste.

Čitav modul britanske istrage o COVID-19, koji je otvoren 12. decembra 2023., posvećen je istraživanju uticaja pandemije na sektor socijalne zaštite odraslih u Engleskoj, Škotskoj, Velsu i Severnoj Irskoj.