Energetska kriza ključna je za izbore u Italiji

Energetska kriza ključna je za izbore u Italiji

Fabrike Giambarini grupe u severnoj Italiji moraju da održavaju super zagrejane cink kupke koje su otporne na rđu, čelične i gvozdene delove, sedam dana u nedelji, što je energetski intenzivan proces koji je eksponencijalno porastao kako cene prirodnog gasa rastu.

Metan za stvaranje rastopljenog cinka koji formira zaštitni premaz preko visokogradnih potpornih greda i ograda od kovanog gvožđa ranije je zauzimao samo 3% operativnih troškova, ali sada je čak 30%. Porodična kompanija je prebacila deo dodatnih troškova na kupce, ali poslovanje je neizvesno jer rastuće cene sirovina zamrzavaju građevinsku industriju koju Giambarini snabdeva.

„Ne znamo budućnost. Ne znamo da li će biti gore ili bolje, jer klijenti ne znaju da li će imati posla“, rekao je izvršni direktor Alberto Giambarini, treća generacija u njegovoj porodici koja vodi posao. Ima naređenja za narednih 10 dana, umesto do Božića, kao nekada. „Živimo iz dana u dan.“

Energetska kriza sa kojom se suočavaju italijanska industrija i domaćinstva – poput onih širom Evrope – glavna je briga birača koji idu na parlamentarne izbore u nedelju, jer raste strah da će astronomski visoki računi zatvoriti neka preduzeća, barem privremeno, i naterati domaćinstva da se racionalizuju do zime. Cene su počele da rastu pre godinu dana i samo su se pogoršale jer je Rusija smanjila prirodni gas koji se koristi za proizvodnju električne energije, grejanja i hlađenja domova, i pokretanja fabrika, dok Evropa podržava ratom razorenu Ukrajinu.

Već u julu i avgustu, industrijska potrošnja energije opala je dvocifreno, uglavnom zbog smanjene proizvodnje — za koju stručnjaci kažu da bi mogla uticati na ekonomski rast i zapošljavanje u narednim mesecima.

Istovremeno, tri četvrtine italijanskih domaćinstava ove jeseni očekuje još više bolova sa višim računima, prema anketnom institutu SVG. Već 80% prijavljuje značajne žrtve za plaćanje troškova energije, kao što su odlaganje odmora, velike kupovine i obroci u restoranu.

Nikada u italijanskoj izbornoj kampanji energija nije bila tako centralna tačka razgovora. Kandidati su se prepirali oko toga da li bi dugovima opterećena Italija, koja je već potrošila više od 60 milijardi evra za pomoć porodicama, preduzećima i lokalnim samoupravama, trebalo da se dodatno zaduži za finansiranje novih olakšica. Oni se takođe suočavaju sa pitanjem da li bi Italija trebalo da razmotri ulaganje u nove nuklearne tehnologije.

Ali nijedna stranka ne raspravlja o obaveznim merama očuvanja, kao mnogi evropski susedi Italije.

„Neverovatno je videti koliko svi ovi ljudi komentarišu energiju. Pre sadašnje situacije niko ne bi pominjao to pitanje. Ali u isto vreme, oni zanemaruju, ako ne i potpuno ignorišu klimatsku stranu ovoga“, rekao je Mateo Di Kastelnuovo, energetski ekonomista sa milanskog univerziteta Bokoni. „Niko neće govoriti o racionalizaciji ili smanjenju potrošnje.

Većina velikih partija, uključujući krajnje desničarsku Braću Italije Đorđa Melonija i Demokratsku stranku levog centra Enrika Lete, uglavnom prate strategije koje sprovodi odlazeća vlada premijera Marija Dragija. Obojica se zalažu za ograničenje cena prirodnog gasa u Evropskoj uniji, uprkos neuspehu u postizanju konsenzusa EU tokom višemesečnih diskusija, zajedno sa različitim formulama za pomoć porodicama i nude poreske olakšice preduzećima.

Anketari i energetski stručnjaci kažu da su ove sličnosti otežale biračima da budu pokrenuti energetskom politikom.

Uopšteno govoreći, kampanja se fokusirala na nastavak ulaganja u prirodni gas.

Za Demokratsku stranku, postrojenja koja ponovo gasifikuju tečni prirodni gas pozicioniraju se kao most ka drugim tehnologijama jer postavlja cilj da doda 85 gigavata obnovljive energije do 2030. godine u zemlji koja je godinama u proseku imala samo 1 gigavat godišnje. Koalicija desnog centra koju vodi Melonijeva partija želi da proširi isporuke gasovoda Italiji, što se uklapa u dugoročnu strategiju pretvaranja Italije u gasno čvorište za Evropu, ali ne ispunjava cilj EU o smanjenju emisija do 2030. godine.

Desničarska koalicija i male centrističke partije takođe se zalažu za povratak nuklearnoj energiji, što su Italijani odbili na dva referenduma u ​​razmaku od decenija. Pored društvenog otpora, ovoj tehnologiji će biti potrebno najmanje dve decenije da se implementira, što je prekasno da bi pomoglo da se Italija u potpunosti dekarbonizira do 2035. godine, rekao je Mateo Leonardi, izvršni direktor istraživačkog centra za životnu sredinu ECCO.

Politička debata se uglavnom fokusira na snižavanje cena gasa, ali ne na diverzifikaciju ili obeshrabrivanje domaćinstava da troše resurse koji bi bolje podržali industriju, rekao je Leonardi.

„Odgovor na ovu krizu, kako kažu u ostatku Evrope, su obnovljivi izvori energije i efikasnost“, rekao je Leonardi. „Ne možete se suočiti sa ratom bez oružja. Ne možete dati poruku da će se država pobrinuti za to, konzumirajte šta hoćete.

Čuvena italijanska tekstilna industrija, koja francuskim i italijanskim modnim kućama daje prednost u luksuzu, takođe pati. Mali i srednji operateri koji čine okosnicu sistema rizikuju zatvaranje bez brzog, sistemskog odgovora i Evrope i Italije, rekao je Serđo Tamborini, šef SMI italijanskog udruženja za modni sistem.

„Računi koji su stigli u junu i julu bili su eksplozivni“, rekao je Tamborini.

Italijanska tekstilna industrija — zajedno sa kožom i aksesoarima koji ostvaruju prihod od 100 milijardi evra godišnje — je luksuzna niša za koju Tamborini brine da će biti oslabljena jeftinijim tržištima ako se troškovi ne smanje.

Umiranje i štampanje tekstila je posebno energetski intenzivno, rekao je Tamborini, a za neke je to „problem preživljavanja“.

„Trebalo je da dobijemo pomoć već u septembru. Ne možemo da čekamo da sledeća vlada bude aktivna, jer bi to mogao biti Božić ili čak i posle“, rekao je on, s obzirom na rascepkanu prirodu italijanske politike.

U međuvremenu, Giambarini je rekao da njegovo preduzeće nema neposredne planove za kratkoročno otpuštanje 250 radnika, ali odlazeća vlada raspravlja o novim programima otpuštanja kako bi preduzećima dala način da izbegnu smanjenje troškova energije.

Čak i privremeno gašenje bi bilo poražavajuće, jer bi mu bili potrebni meseci da se ponovo pokrene, rekao je Giambarini, dodajući da još uvek odlučuje koju će stranku podržati.

„Čekamo izbore i nadamo se da ćemo dobiti vladu koja će ukazati na bolji put iz ovog perioda krize“, rekao je Giambarini.