Uspon vertikalnih farmi

Uspon vertikalnih farmi

Iza hermetički zatvorenih vrata, unutar skladišta udaljenog 10 minuta hoda od centra Bristola, police sa živim vlascem entuzijastično niču prema nebu raznobojnih LED dioda. Vazduh koji emituju miriše na zemlja, uprkos odsustvu zemlje, dok mehaničko brujanje predstavlja umirujuću zamenu za ptičiju pesmu.

Dobrodošli u budućnost poljoprivrede, gde se začinsko bilje, salate i meko voće uzgajaju tokom cele godine, u ogromnim, zatvorenim fabrikama biljaka.

U junu je britanska kompanija za vertikalnu poljoprivredu Jones Food Compani (JFCo) objavila da gradi najveću vertikalnu farmu na svetu na mestu stare kovačnice u Lidneju u Glosterširu.

Njegov izvršni direktor Džejms Lojd Džons predviđa da bi u roku od 10 godina Velika Britanija mogla da uzgaja sve svoje začinsko bilje, listove salate, meko voće – i potencijalno rezano cveće – na ovaj način: „Vertikalne farme će postati norma u lancu snabdevanja, a verovatno oduzeti plasteničku proizvodnju i uvoz“.

Seme ove revolucije seje se – u vertikalno naslagane slojeve ovčje vune – u JFCo-ovom centru za inovacije u Bristolu. Lloid-Jones je rekao: „Vertikalna poljoprivreda može uzgajati bilo šta. Samo raste mnogo stvari preskupo da bi bilo komercijalno održivo, pa evo gde učimo kako da ga komercijalizujemo.”

U prvoj od četiri prostorije za uzgoj od 69 kvadratnih metara nalaze se hrpe briljantnog zelenog vlasca. Svaki parametar životne sredine u prostoriji je strogo kontrolisan, od temperature, vlažnosti i sadržaja ugljen-dioksida u prostoriji, do spektra boja, intenziteta i obrasca ciklusa svetlost-tarak, kao i hranljivih materija kojima su sadnice izložene.

Podešavanjem ovih parametara i eksperimentisanjem sa različitim vrstama biljaka, oni istražuju optimalne uslove za uzgoj ovih biljaka.

„Uklanjate potrebu za sunčevom svetlošću i stvarate svaki parametar životne sredine savršeno za potrebe biljaka. Daješ im najbolje vreme – efektivno, dve nedelje na Barbadosu, gde se vraćaju opušteni – a onda ih bereš“, rekao je Lojd Džons.

Lako je uočiti koje su sadnice pogodile džekpot: neke od tacni sadrže bujne zelene tepihe vlasca; drugi neravni izdanci.

U hodniku se odvijaju slični eksperimenti sa korijanderom i koprom, dok se preko puta gradi laboratorija za jagode od 276m2.

Poljoprivreda na ovaj način može imati brojne prednosti. „Jedna od velikih prednosti je to što rastemo na način koji ne utiče na prirodu“, rekao je Čarli Gaj, suosnivač kompanije LettUs Grov, kompanije sa sedištem u Bristolu koja razvija tehnologiju za vertikalne farme.

„To takođe znači da možemo više da fokusiramo svoju zemlju na stvari poput sadnje drveća. Dakle, sa stanovišta biodiverziteta, postoje ogromne koristi.“

Pošto se voda bogata hranljivim materijama koja kupa korenje biljaka čisti i ponovo koristi do 30 puta, manje je otpada. Takođe nema oticanja pesticida u susedne vodene tokove i nema potrebe za herbicidima ili pesticidima, jer su biljke zatvorene u zatvorenom prostoru.

Slaganje biljaka jedne iznad druge na policama i uzgoj u doslednim i optimizovanim uslovima, 365 dana u godini, takođe znači da je, u teoriji, svaki kvadratni metar zemlje produktivniji u poređenju sa konvencionalnim farmama.

Još jedna prednost je doslednost u samom proizvodu. „Vertikalna poljoprivreda vam omogućava da uzgajate stvari sa veoma doslednim izgledom i ukusom, što znači da se mogu efikasnije pakovati, a ima i manje otpada jer je manje artikala neprivlačno za kupce supermarketa“, rekao je profesor Antoni Dod iz centra Džon Ines , istraživački centar u Noriču.

Uprkos tome, od 2020. godine, širom sveta je postojalo samo oko 30 hektara (75 hektara) operativnog vertikalnog poljoprivrednog zemljišta. Ključni izazov je to što uzgoj useva u zatvorenom prostoru, 24 sata dnevno, 7 dana u nedelji, zahteva mnogo električne energije – za napajanje svetla, grejača, ovlaživača i druge opreme.

Rešenje JFCo-a je ulaganje u obnovljive izvore energije: Krov njegove farme u Lidneju – koji će na kraju obezbediti 1,5 hektara rastućeg prostora (ekvivalentno oko 60 teniskih terena) – biće u potpunosti prekriven solarnim panelima, sa prostorom za dodatne panele ili vetar turbina na susednom zemljištu.

Gui je rekao: „Energija je uvek problem sa vertikalnim farmama, ali kada to povežete sa obnovljivom energijom, onda je to zaista veoma održiv način uzgoja hrane, u poređenju sa njenim uvozom iz celog sveta, i pitanja održivosti i rizika u lancu snabdevanja povezan sa tim.“

Kompanije takođe istražuju tehnologije koje bi mogle da smanje troškove rada, npr. poluautomatizacijom procesa žetve: „Pomalo kao [robotska] Amazon ili Ocado stanica za branje, gde radite ono što treba da uradite sa biljkom – orezujete je , oprašite ga, skinite jagode sa njega – a zatim ga vratite na mesto“, rekao je Lojd Džons.

Da bi dodatno povećao produktivnost, LettUs Grov razvija aeroponske metode rasta, koje podrazumevaju prskanje korena biljke sa veoma finom maglom hranljivog rastvora, umesto da ih stajanje u njemu (hidroponika).

Ako biljke imaju zdravo korenje, moći će efikasnije da koriste energiju i mnogo bolje rastu. Dobra analogija je, „ako razmišljate o lepom zdravom tlu, ono ima mnogo vazdušnih džepova u njemu, ima pravu količinu hranljivih materija, pravu količinu vlage – to možemo efikasno da ponovo kreiramo koristeći aeroponiku“, rekao je Gaj.

Čak i ako ovi pioniri biljaka mogu da učine vertikalnu poljoprivredu isplativom, malo je verovatno da će tradicionalnu poljoprivredu zameniti za osnovne useve, kao što su pšenica, pirinač ili krompir. Oni imaju duži period rasta i zahtevaju mnogo svetlosti, u poređenju sa biljem ili listovima salate.

„Polje pšenice se takođe ne prodaje za toliko novca kao polje zelene salate. Postoji slatka tačka u pogledu brzine kojom stvari rastu i količine energije koja treba da uđe u sistem da bi ovi objekti bili ekonomski održivi“, rekao je Dod.

Tamo gde bi vertikalna poljoprivreda mogla biti održiva je za useve sa kraćom vegetacijom, kao što su listovi salate, začinsko bilje i meko voće kao što su jagode ili borovnice.

„To nije odgovor na sigurnost hrane, ali je to jedna od niza različitih stvari koje mogu doprineti proizvodnji hrane na održiviji način“, rekao je Dod.