Studija: Najčešći mentalni poremećaji u postkovid periodu-nesanica, anksioznost i depresija

Studija: Najčešći mentalni poremećaji u postkovid periodu-nesanica, anksioznost i depresija

Savetovalište za mentalno zdravlje Doma zdravlja Kragujevac sprovelo je prvu studiju o uticaju postkovida na mentalno zdrvalje, a prvi podaci govore da su u najvećem broju slučajeva kod pacijanta razvijeni simptomi nesanice, anksioznosti I depresije. Ispitivanje je vršeno na pacijentima koji su se sami javili u Savetovalište zbog problema koje su uočili nakon preležanog kovida, a jedan broj ispitanika anketiran je u javnim preduzećima I u ambulantama kod izabranih lekara. 

U kragujevačkom Domu zdravlja, u novembru prošle godine, otvoreno je prvo postkovid savetovalište u Srbiji, jer se veliki broj građana javljao zbog izraženih tegoba u svakodnevnom funkcionisanju nastalih kao posledica preležanog kovida. Oni koji su se sami javljali u Savetovalište žalili su se na hroničnu nesanicu, pad koncentracije, bolove u mišićima koji su se javljali I nakon oporavka od virusa, ali I na učestale napade panike koji su posledica preteranog straha za ličnu I sigurnost članova porodice. Od ukupnog broja anketiranih pacijenata više od 70 odsto njih su žene starosti između 40 I 50 godina, dok su muškarci manje bili zainteresovani da potraže pomoć I uglavnom su to bili oni koji imaju između 50 I 60 godina.

Istraživanje je pokazalo da su metalne smetnje podjednako zastupljene I kod onih pacijenata koji su se sami javili u savetovalište, kao I u opštoj populaciji, razlika je samo u zdravstvenoj pismenosti I želji pojedinca da reši svoj problem. Nesanica, anksioznost I depresija je nešto što je svuda oko nas, rezultati su ove studije, zbog čega je važno raditi na osvešćivanju ljudi kako bi se na vreme javili za pomoć, jer se problemi neće sami rešiti već će vremenom postajati sve veći.

Studija je obuhvatila 332 ispitanika, najveći broj, preko 200 njih ,su oni koji su korona virus preležali 2020. godine, što pokazuje da su dugi vremenski period pokušavali da se sami izbore sa mentalnim smetnjama što im je u velikoj meri remetilo svakodnevno funkcionisanje, ali je na neki način ugrožavalo I funkcionisanje njihovih članova porodice koji nisu umali na adekvatan način da im pomognu. Veliki broj ispitanika koji su anketirani van savetovališta, kada im je ukazano na problem, nije želeo da potraži stručnu pomoć I upravo je osvešćivanje pojedinaca da je mentalno zdravlje podjednako važno, kao I fizičko nešto na čemu će u Domu zdrvalja raditi u naredom periodu.