U podne 4. marta, SUV je vozio ulicama Buče, nekada prijatnog zelenog grada u blizini Kijeva, sada žarišta rata Rusije protiv Ukrajine.
U automobilu su bile tri osobe: Sergej Ustimenko, 25, suosnivač radionice za popravku automobila, Maksim Kuzmenko, 28, server za nargile, i Anastasija Jalanska, 26, vodeći regruter u IT kompaniji.
Buča je bila i ostala opasno mesto, koje sada uglavnom kontrolišu ruske snage. Trojica mladih Ukrajinaca bila su tamo na važnoj misiji.
Upravo su isporučili hranu za pse u sklonište za pse kojem je ponestalo i vraćali su se da pokupe Ustimenkove roditelje.
Skoro su stigli kući. Dok se automobil približavao njihovoj kući, začuo se zaglušujući zvuk.
Rusko vozilo – svedoci ga identifikuju ili kao tenk ili borbeno vozilo pešadije – otvorilo je vatru na automobil.
Valerij Ustimenko, Serhijev otac, bio je svedok napada. Video je kako je auto raskomadan, u kome je bio njegov sin.
Kada je pucnjava prestala, otrčao je do automobila. Svi unutra su već bili mrtvi.
Izvukao je tri tela i odneo ih u svoj podrum, gde se krio od stalnog granatiranja, kao i većina ljudi u Buči.
Tri dana kasnije, tela su još uvek tamo. Zbog stalnog granatiranja ne mogu da se zakopaju. Njihovi prijatelji i porodice ne mogu da se oproste od svojih najmilijih.
Ustimenkov otac je i dalje u podrumu, skriva se od granatiranja, sa telima svog sina i dva sina sina.
Nije bilo šanse da Rusi nisu znali da pucaju na civile, kažu prijatelji žrtava.
„Auto je (očigledno) bio civilno“, rekao je Dmitro Zubkov, prijatelj Maksima Kuzmenka. „Maksim je nosio šešir sa pompom. Uopšte nisu ličili na vojsku“.
Ustimenko je u decembru napunio 25 godina. Uprkos svojoj mladosti, uspeo je da postigne mnogo.
On je suosnivač automehaničarske radnje u Kijevu i oko nje ujedinio veliku gomilu prijatelja, rekao je njegov prijatelj Ivan Solovij.
„Bio je najbolji vozač, pa“, zastao je Solovij, „celog Kijeva.
Ustimenko je bio član nekoliko automobilskih klubova i grupa, rekao je Solovij.
„Njegova servisna stanica je uvek bila otvorena za nas. Nedavno smo se samo tamo okupljali“, rekao je Solovij.
Prijatelji se sećaju Ustimenka kao „duše svake kompanije“, ali i ljubaznog i pouzdanog prijatelja.
„On je bio prijatelj“, rekao je Solovij, jecajući, „koji te nikada ne bi izdao.
Prijatelji se toplo sećaju i Maksima Kuzmenka (28), koji služi nargile u kijevskom baru.
„Uvek je bio tu za one kojima je bio potreban“, rekla je Katerina Žvaljuk, njegov poslodavac i prijatelj.
Tokom izolacije zbog korona virusa u Kijevu, Kuzmenko se prijavio kao vozač. Vratio se volonterskom radu kada je Rusija krajem februara započela svoju invaziju na Ukrajinu.
Kada je počela invazija, Žvaljukov bar je počeo da pomaže ukrajinskoj vojsci i bolnicama hranom. Kuzmenko je vodio isporuke.
Kada je u baru ponestalo hrane, Kuzmenko je odlučio da nastavi da volontira sa svojim drugim prijateljima, isporučujući osnovne stvari ljudima širom Kijevske oblasti.
Zubkov, suosnivač lanca picerije, bio je jedan od tih prijatelja. Kuvao je obroke koje je Kuzmenko dostavljao.
„Kuvali smo za sve kojima je bilo potrebno“, rekao je. „Češće smo pomagali starim i dečjim bolnicama za rak.
„Uvek je radio više nego što se od njega očekivalo. Vi mu date zadatak i on radi više“, rekao je Žvaljuk. Pitao sam ga: „Zašto radiš više kad je već dovoljno dobro?“ On bi odgovarao: „Moram da budem bolji nego što sam sada“.
Anastasia Yalanska, 26, was a talented IT recruiter.
She started her new job just three weeks ago. The team was happy to have her join them, her colleagues said.
“I asked her if she wanted to grow and run HR for a large company…how high she wanted to reach…she said: ‘Yes, I can do it’,” said Jeremy Achin, her boss. “She was very ambitious, she was not scared.”
Achin thought that with the right guidance Yalanska could achieve great heights in her field.
“But now we will never see that future,” he said, bursting into tears.
Andriy Piddubny, Yalanska’s former colleague, remembers her warmly. He said she was “professional, honest, and straightforward.”
“She always spoke her mind,” he said. “She was very dedicated and upbeat, everyone loved her.”
Yalanska’s best friend Anastasiya Hryshchenko said that her family and friends were concerned for her safety and asked her to stay away from places of heavy shelling.
“She always helped those in need,” said Yalanska’s husband Eugen Yalanskiy. “Until her last breath. She was the best of all people.”
