Mačke koje ne izlaze bez nadzora ređe stradaju u saobraćaju, manje obolevaju i u proseku žive nekoliko godina duže.
Poznato je da mačke predstavljaju veliku pretnju autohtonim životinjskim i ptičjim vrstama, ali je manje poznato da slobodno kretanje van kuće ugrožava i njih same, značajno im skraćujući životni vek.
Kako piše „The Independent“, 5,3 miliona kućnih mačaka u Australiji svake godine usmrti čak 546 miliona životinja, a istraživanja pokazuju da je oko dve trećine australijskih vlasnika izgubilo mačku upravo dok je lutala napolju.
Nedavni pregled naučnih studija potvrdio je da držanje mačke isključivo u kući nije korisno samo za divlje životinje, već je i znatno bezbednije za samog ljubimca, prenosi Index.hr.
Gubitak mačke je velika tragedija, ali postoje i drugi rizici. Mnogi vlasnici suočavaju se sa visokim veterinarskim troškovima, dok njihove mačke zadobijaju trajne zdravstvene probleme. Pregled istraživanja pokazao je da ovo nije problem karakterističan samo za Australiju, već predstavlja globalni rizik za mačke koje slobodno lutaju.
Kojim opasnostima su mačke izložene?
Kamere postavljene na ogrlice mačaka pružile su jedinstven uvid u opasnosti sa kojima se suočavaju.
Studija sprovedena u SAD na 55 mačaka koje slobodno izlaze pokazala je da se 25 odsto njih izložilo riziku od trovanja jedući ili pijući van kuće. Gotovo polovina, odnosno 45 odsto, prelazila je puteve, 25 odsto dolazilo je u kontakt sa drugim mačkama, a 20 odsto zavlačilo se ispod kuća ili istraživalo odvode.
Slični rezultati zabeleženi su i na Novom Zelandu. Kamere postavljene na 37 mačaka pokazale su da je 59 odsto njih pilo tečnost van kuće, 40 odsto jelo, 32 odsto prelazilo puteve, a 21 odsto rizikovalo povrede penjući se na krovove.
Ni australijske mačke nisu izuzetak. U jednoj studiji 428 mačaka praćenih radio-predajnicima prelazilo je put u proseku 4,8 puta dnevno.
Posledice slobodnog lutanja
Ljubitelji serije „Simpsonovi“ možda se sećaju sudbine porodičnih mačaka: Snoubol I i Snoubol II stradale su na putu, Snoubol III se udavila, a Koltrejn, poznat i kao Snoubol IV, poginuo je pri padu.
Slične stvari događaju se i u stvarnom životu. Pregled istraživanja pokazao je da su povrede, uglavnom nastale u saobraćajnim nesrećama, tučama i padovima, među najčešćim uzrocima smrti i povreda mačaka koje slobodno lutaju.
U nedavnoj studiji u Ujedinjenom Kraljevstvu saobraćajne nesreće bile su vodeći uzrok uginuća mačaka starih između jedne i osam godina.
Evropske procene pokazuju da automobil tokom života udari između 18 i 24 odsto mačaka, a oko 70 odsto tih nesreća završi se fatalno. Žrtve su najčešće mlađe od pet godina i uglavnom mužjaci. Rizik je veći kod nesterilisanih i nekastriranih mačaka jer se kreću češće i na većim udaljenostima.
Status ne pruža zaštitu. Mačka bivše novozelandske premijerke Džasinde Ardern, Pedls, poznata kao „prva mačka Novog Zelanda“, uginula je 2017. godine nakon što ju je udario automobil.
Opasnosti ne staju na saobraćaju. Mačke koje izlaze napolje izložene su ozbiljnim zaraznim bolestima, poput virusa mačje imunodeficijencije (FIV), često učestvuju u tučama koje dovode do apscesa i drugih ozbiljnih povreda, a zabeleženi su i slučajevi namernog trovanja i zlostavljanja.
U jednoj studiji koja je tokom osam meseci pratila 55 mačaka u Zapadnoj Australiji, dve su otrovane, jedna je u saobraćajnoj nesreći izgubila prednju nogu, jedna je pri padu polomila dva očnjaka, a dve su morale kod veterinara zbog povreda zadobijenih u tuči.
Uzimajući sve u obzir, procenjuje se da mačke koje slobodno borave napolju žive najmanje dve do tri godine kraće od onih koje se drže isključivo u zatvorenom prostoru.
Kako smanjiti rizik?
Najjednostavniji način da zaštitite svoju mačku jeste da joj ne dozvoljavate slobodno lutanje van dvorišta ili doma.
To ne znači da mora stalno da bude u kući. Dvorišta se mogu prilagoditi postavljanjem zaštitnih valjaka na vrh ograde kako bi se sprečio beg, a mnogi vlasnici prave i takozvani „catio“ – ograđeni spoljašnji prostor u kojem mačke mogu bezbedno da uživaju na svežem vazduhu i suncu.
Mnoge mačke mogu da se nauče i na šetnju sa amom i povocem, što omogućava bezbedan boravak napolju pod nadzorom vlasnika.
Mačkama koje žive u kući potrebno je obezbediti dovoljno stimulacije – pogled kroz prozor, igračke, grebalice, povišena mesta za penjanje i prilike za igru. Pošto su po prirodi samotnjaci, važno je da imaju i mirna mesta za skrivanje.
Ako ne izlaze napolje radi obavljanja nužde, potrebno im je obezbediti dve kutije sa posipom koje treba redovno čistiti. U domaćinstvima sa više mačaka preporuka je da postoji po jedna kutija za svaku mačku, plus još jedna dodatna. Kutije treba postaviti na odvojena i mirna mesta, nikako pored posude za hranu.
