Koja je osoba izvor ovog DNK nije poznato. Moguće je da potiče od samog renesansnog umetnika ili od onih koji su kasnije rukovali crtežom. Ono što je jasno je da neki od DNK-a imaju markere Y hromozoma, što ukazuje na to da je genetska informacija potekla od muškarca. Ova osoba izgleda da je bila deo klade koja je uobičajena u mediteranskoj regiji, posebno u centralnoj i južnoj Italiji, uključujući Toskanu, odakle potiče Leonardo.
Istraživači su, brisajući druge artefakte povezane sa da Vinčijem, poput pisma starog 500 godina od rođaka, pronašli „zajednički Y-hromozomski signal“. Ovaj signal nije bio prisutan na slikama drugih poznatih evropskih majstora tog vremena. Nalazi sugerišu zajedničku liniju među objektima povezanima sa da Vinčijem, što zaslužuje dalja istraživanja. Tim sada želi da obriše druge radove i predmete za koje se zna da su pripadali da Vinčiju radi poređenja.
Ovi nalazi će potom morati da se uporede sa potvrđenim živim potomcima renesansnog umetnika. Krajnji cilj DNK projekta je da potvrdi Leonardo da Vinčijevo konačno mesto počinka i rekonstruiše njegov vekovima stari genom. Prema rečima predsednika projekta, Džesija Ozubela sa Rokfeler univerziteta, „čak i ako su potvrđeni DNK podaci sa Leonardom još uvek ispred nas, uspeh je sada neizbežan u smislu da je pređena određena granica.“
Već skoro 10 godina, istraživači projekta rade na praćenju da Vinčijeve krvne linije u ranije i kasnije generacije. Nedavno su pronašli nekoliko živih potomaka i porodičnu liniju koja seže sve do 1331. godine. Kaže se da su da Vinčijevi ostaci sahranjeni u maloj kapeli u dolini Loare u Francuskoj, ali nisu svi istoričari uvereni da je to njegovo konačno mesto počinka. Istraživači trenutno iskopavaju grobnicu porodice da Vinči u Italiji kako bi dobili genetske informacije od njegovih rođaka.
Evolucioni biolog S. Bler Hedžes, koji nije bio uključen u studiju, rekao je novinaru Science-u Ričardu Stouenu da je projekat DNK Leonarda „otprilike najteži cilj u istraživanju drevne DNK“, ali da su koraci koje istraživači preduzimaju impresivni. „Projekat je uspostavio čvrstu ‘konstrukciju’, referentni okvir za otkrivanje ‘potpisa’ na drevnim umetničkim delima ili dokumentima koristeći DNK ili mikrobiome,“ kaže Ozubel.
