Vujić je istakao da je završetkom suđenja za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava mandat suda praktično okončan. Prema njegovim rečima, vođenje relevantnih postupaka bi trebalo da bude povereno nacionalnim pravosudnim institucijama, u skladu sa rezolucijama Saveta bezbednosti.
On se osvrnuo na rezolucije Saveta bezbednosti iz 1966. i 2637. godine, koje pozivaju na prenos preostalih aktivnosti Mehanizma. Takođe, ukazao je na slučaj „Jojić i Radeta“, gde Mehanizam odbija da prepusti Srbiji procesuiranje i zahteva izručenje optuženih.
Vujić je naglasio da ponašanje Srbije u vezi sa ovim slučajem ne predstavlja kršenje međunarodnih obaveza. Ocenio je da je neosnovano poništenje odluke o prenosu slučaja u nadležnost pravosuđa Srbije, dok je slučaj Vojislava Šešelja ozbiljniji i vodi se zakonito.
Ministar je ponovio da je Srbija spremna da preuzme nadležnost za slučajeve nepoštovanja suda. Iako su neki svedoci zloupotrebili svoj status, to nije rezultiralo pokretanjem postupaka za nepoštovanje suda.
On je kritikovao promene u praksi Međunarodnog krivičnog suda, ističući da je stopa odobrenja za prevremeni otpust drastično opala. Ove promene stvaraju dvostruke standarde i krše pravila o nediskriminaciji zatvorenika. Srbija je već dala garancije za uslove prevremenog puštanja.
Vujić je posebno ukazao na zdravstveno stanje generala Ratka Mladića, tražeći njegovo puštanje na slobodu radi lečenja. Takođe, skrenuo je pažnju na tešku situaciju zatvorenika u Estoniji, koja nije u skladu sa standardima UN.
Ministar je naglasio da Tužilaštvo Mehanizma nema ovlašćenja nad nacionalnim pravosudnim institucijama. U Srbiji, azil neće biti odobren osobama koje su počinile krivična dela bez dovoljno dokaza.
On je kritikovao izveštaj Tužioca Mehanizma, ukazujući na veličanje ratnih zločinaca. Pomenuti su aerodromi i ulice nazvane po haškim optuženicima, što doprinosi politici nekažnjivosti. Vujić je podsetio na oslobađajuće presude za zločine protiv srpskog naroda.
