Navršava se devet godina od rušenja u Savamali, kada su maskirane osobe uništile ovaj deo Beograda. Policija nije reagovala na pozive građana, a država nikada nije snosila odgovornost. Radomir Lazović ističe da su posledice ovog događaja i dalje prisutne.
U noći između 24. i 25. aprila 2016. godine, Beograd je doživeo jedan od najtragičnijih trenutaka u svojoj istoriji. Maskirane osobe su, pod pretnjom i fizičkom silom, sravnile Savamalu sa zemljom, pripremajući teren za projekat Beograd na vodi. Policija je ignorisala pozive građana, a država nikada nije preuzela odgovornost za ova dešavanja.
Radomir Lazović, kopredsednik Zeleno-levog fronta, priseća se tih trenutaka kao „ružnog sna“. On je opisao scene vezivanja ljudi i rušenja ulice bagerima, naglašavajući da je sve to delovalo kao loš film. Lazović se seća vlasnice restorana koja je očajnički sedela ispred svog objekta dok su se dokazi uklanjali.
Prema njegovim rečima, rušenje je bilo naređeno s vrha, a posledice će se osećati među svim građanima zbog finansijske štete koju nosi projekat. Umesto očekivanih 3,5 milijardi evra ulaganja, do sada je investirano samo 150 miliona, a kompanija duguje Gradu Beogradu 126 miliona evra.
Lazović ističe da Srbija gotovo da nema koristi od ovog projekta, dok se dugovi samo gomilaju. On smatra da je Srbija dala deset puta više nego što je dobila, a dodatno će se suočiti sa lošim posledicama po grad.
Već sada su prisutne velike gužve, a infrastruktura nije adekvatno urađena. Lazović izražava žaljenje što akademska zajednica nije reagovala na vreme i ukazala na probleme. On se brine da bi projekat mogao da se širi dalje, postavljajući pitanje za koga se zapravo gradi novcem građana Srbije.
