U Keniji, devojčice u internatu uče veštine samoodbrane. Ove devojke su Maasai i beže od ranih brakova i genitalne mutilacije. Njihova borba za obrazovanje i prava postaje inspiracija za celu zajednicu.
U KILGORIS-u, Kenija, grupa devojčica uzvikuje: „Vredim da se branim!“ dok zauzimaju borbene položaje. One vežbaju tehnike borbe, ali nisu deo kluba borilačkih veština. Ove Maasai devojke žive u internatu Enkakenya u Transmari, koji služi kao centar za spasavanje tinejdžerki koje su pobegle od ranih brakova i genitalne mutilacije.
„Učimo kako da se zaštitimo, kako da štitimo svoja tela,“ izjavila je 14-godišnja Grace Musheni, koja od 2023. godine živi i uči u ovom centru. Centar je osnovala Kakenya Ntaiya 2009. godine, koja je i sama bila podvrgnuta genitalnom sečenju. Osim što pruža sigurno utočište devojčicama u opasnosti od ranih brakova, centar nudi i besplatno srednje obrazovanje kao podsticaj roditeljima da dozvole svojim kćerkama da ostanu u školi umesto da prođu kroz ritual sečenja koji je još uvek prisutan među Maasai devojkama.
Kada devojčica bude obrezana, smatra se odraslom i spremnom za brak, što često znači nagli kraj detinjstva i obrazovanja. „Većina brakova među decom uzrokovana je siromaštvom u porodicama,“ objašnjava Musheni. „Zbog ovog siromaštva, roditelj može dozvoliti da se njihova kćerka uda za starijeg muškarca — jer porodica može dobiti novac.“
Iako je Ntaiya sama bila žrtva genitalne mutilacije, uspela je da ubedi oca da joj dozvoli da nastavi obrazovanje, a danas ima doktorat iz obrazovanja sa Univerziteta u Pitsburgu i više nagrada za svoj rad. „Ja sam korisnica pravog obrazovanja i stvarno sam želela da pokažem svojoj zajednici koliko je važno osnažiti žene i devojke,“ kaže ona.
Iako zakon u Keniji zabranjuje genitalnu mutilaciju i brak ispod 18 godina, ova praksa se i dalje sprovodi, posebno u ruralnim područjima gde su nivoi obrazovanja niski. Prema istraživanju o demografiji i zdravlju u Keniji iz 2022. godine, 56,3% žena bez obrazovanja je prošlo kroz genitalnu mutilaciju, u poređenju sa 5,9% žena koje su završile srednju školu. Obrazovanje devojaka očigledno ima uticaj i na nasilje zasnovano na polu, s obzirom na to da 34% anketiranih žena u Keniji tvrdi da su bile žrtve fizičkog nasilja, dok taj procenat pada na 23% za obrazovane žene.
Pored pružanja obrazovanja, Enkakenya centar sarađuje sa organizacijom „Vredim da se branim“ kako bi učili veštine samoodbrane. Ove veštine ne služe samo za fizičku borbu protiv potencijalnih zlostavljača, već ih uče da budu asertivne u svim aspektima svog života. „Obučavamo ih osnovnim principima asertivnosti i postavljanja granica, što uključuje verbalne i fizičke tehnike,“ kaže Amelia Awuor iz organizacije „Vredim da se branim.“ „Ove veštine im daju samopouzdanje da progovore protiv kršenja prava ili se bore protiv fizičkih pretnji.“
Trening je 14-godišnjoj Rahab Lepishoi dao snagu da se zauzme za druge devojke. Tokom nedavne posete starijoj sestri, saznala je da se devojke u selu spremaju za obrezivanje, uključujući i staru prijateljicu iz detinjstva. „Rekla sam joj o opasnostima genitalne mutilacije i da dođe sa mnom kod kuće da to izbegne,“ kaže Lepishoi.
