U današnjem svetu, često postavljamo ambiciozne ciljeve, kao što su odlazak u teretanu ili usvajanje zdravijih navika. Ipak, ostati posvećen tim ciljevima može biti pravi izazov. Istraživanja pokazuju da su navike ključne za promenu ponašanja.
Filozof Vilijam Džejms je verovao da smo suštinski „skup navika“. On je smatrao da nas navike mogu sprečiti da postignemo svoj puni potencijal. U savremenom svetu, mnogi ljudi bez razmišljanja proveravaju svoje telefone svake pet minuta.
U nedavnoj akademskoj analizi, istraživači sa Triniti koledža u Dablinu su pokazali da navike zavise od ravnoteže između dva različita sistema u mozgu. Jedan sistem pokreće automatske reakcije na poznate signale, dok drugi omogućava kontrolu ponašanja usmerenog ka ciljevima. Ova interakcija objašnjava zašto možemo besciljno skrolovati kroz društvene mreže kada smo dosadni, ali i dalje možemo da odložimo telefone da bismo se fokusirali na posao.
Istraživanje je pokazalo da formiranje navika traje različito za svaku osobu. Na primer, formiranje navike konzumiranja voća uz ručak može trajati u proseku 66 dana, ali se taj period značajno razlikuje među pojedincima. Takođe, zavisi i od same navike.
Važno je naglasiti da mozak uči da ponavlja ponašanja koja su nagrađujuća. Istraživanje je pokazalo da je unos vode postao navika za ljude koji su ga doživljavali kao nagrađujući. Vanjske nagrade, poput uživanja nakon vežbanja, takođe mogu ojačati naviku.
Strategija „stacking“ navika može pomoći u usvajanju novih ponašanja. Na primer, ljudi koji koriste konac za zube odmah nakon pranja zuba imaju veću verovatnoću da uspostave trajnu naviku. Postojeći signal – pranje zuba – podseća na novu naviku.
Kada se suočavamo sa stresom, često se vraćamo starim navikama. Akutni i hronični stres mogu preusmeriti ravnotežu ka automatskim reakcijama u mozgu. Istraživanje je pokazalo da produženi stres vodi do prekomerne zavisnosti od navika, dok potiskuje deo mozga odgovoran za donošenje odluka.
Dobra vest je da su ovi efekti reverzibilni. Nakon šest nedelja bez stresa, učesnici su se vratili ka ciljevima, a njihova aktivnost u mozgu se normalizovala. Postavljanje ambicioznih ciljeva može biti motivišuće, ali je važno planirati unapred za situacije kada motivacija opadne.
Jedna od strategija za prevazilaženje slabih trenutaka je planiranje unapred. Na primer, reći sebi: „Ako se nađem u iskušenju da grickam kada sam pod stresom, umesto toga ću otići na petominutnu šetnju.“ Ovaj pristup pomaže da se unapred aktivira zdravija reakcija u trenucima kada loše navike mogu preuzeti kontrolu.
Na kraju, iako može delovati teško, moguće je promeniti ponašanje koristeći strategije zasnovane na naučnim saznanjima.
