Profesor Dan Zahavi o prirodi „mi“ i kolektivnoj identifikaciji

Profesor Dan Zahavi o prirodi „mi“ i kolektivnoj identifikaciji

Komičar Groucho Marx je poznato izjavio da ne želi biti član nijednog kluba koji bi prihvatio njega za člana, naglašavajući duhoviti, ali značajan aspekt članstva u zajednici – da je članstvo u grupi, na neki način, samo potvrda vaše integracije u tu grupu. Ovo je tema koju razmatra i profesor Dan Zahavi, sa Univerziteta u Kopenhagenu, u svojoj novoj knjizi Biti Mi: Fenomenološki doprinosi društvenoj ontologiji, u kojoj istražuje kako se povezujemo sa drugima i šta znači biti deo kolektiva.

Zahavi objašnjava da članstvo u grupi ne zavisi samo od objektivnih karakteristika, kao što su etnička pripadnost ili socijalni status, već je ključno da se doživimo kao „jedan od nas“, što uključuje subjektivne potvrde i emocionalnu povezanost. U tom smislu, on smatra da je važno da se razumemo kao jedinstveni, ali i društveni entiteti, jer naše identitete oblikuju i naše lične perspektive, koje nisu samo socijalne konstrukcije.

Za razliku od teza koje u nekim teorijama odbacuju postojanje ličnog „ja“ u korist kolektiva, Zahavi brani stav da, iako društvene grupe igraju ključnu ulogu u oblikovanju naših vrednosti, istovremeno postoji i lični aspekt koji omogućava našu sposobnost da delimo iskustva sa drugima. Prema Zahaviju, ako negiramo „ja“, negiramo i „mi“, jer je ono što nas povezuje sa grupom upravo sposobnost da razumemo, delimo i komuniciramo sa drugima.

Njegova analiza ne fokusira se samo na individualnu i grupnu dinamiku, već i na načine na koje se odnosi između članova zajednice oblikuju naš kolektivni identitet. U velikim zajednicama, poput verskih ili nacionalnih, gde članovi možda nikada nisu sreli jedni druge, Zahavi naglašava da rituali, tradicije i zajedničke vrednosti omogućavaju postojanje zajednice, ali sve to počiva na osnovnom ljudskom iskustvu međusobne interakcije i komunikacije.

Zahavi stoga sugeriše da razumevanje „mi“ ne zahteva samo proučavanje odnosa između „ja“ i „mi“, već i odnosa među samim članovima grupe. Razumevanje tih veza, kroz neposrednu, otelovljenu interakciju, ključno je za shvatanje kako se zajednice formiraju i kako postajemo deo tih šire društvenih struktura.