Dve nove studije sa Univerziteta Rutgers otkrivaju da mikro- i nanoplastika mogu značajno povećati količinu toksičnih hemikalija koje biljke i ljudske crevne ćelije apsorbuju, što izaziva dodatne zabrinutosti o bezbednosti hrane u uslovima plastičnog zagađenja.
Prva studija, objavljena u NanoImpact, pokazala je da salata izložena plastičnim nanočesticama apsorbuje znatno više toksina, poput arsena, u poređenju sa biljkama koje su bile izložene samo zagađivačima. Paralelna studija u časopisu Microplastics and Nanoplastics otkrila je slične efekte na ljudskim crevnim ćelijama, gde su nanočestice plastike povećale apsorpciju toksina čak šest puta.
Istraživači su koristili model ljudskog tankog creva i laboratorijski gastrointestinalni sistem kako bi simulirali varenje. Otkrili su da plastika ne samo da povećava unos arsena i pesticida, već i da prisustvo ovih zagađivača povećava apsorpciju same plastike u crevima. Slični rezultati primećeni su kod biljaka – polistirenske nanočestice od 20 nanometara povećale su unos arsena u biljna tkiva gotovo tri puta.
„Već smo ubacili oko sedam milijardi metričkih tona plastike u životnu sredinu, i ona nastavlja da se razgrađuje na sve sitnije čestice“, rekao je Filip Demokritou, direktor Centra za nanonauku i napredne materijale na Rutgersu. „One zagađuju vodu, hranu i vazduh koji unosimo.“
Studija naglašava potrebu za smanjenjem plastičnog otpada i razvojem biorazgradivih alternativa, naročito u poljoprivredi, gde plastika igra ključnu ulogu u kontroli korova i povećanju prinosa. Istraživači pozivaju na dodatna ispitivanja dugoročnih posledica plastične kontaminacije na zdravlje ljudi i životnu sredinu.
