Turska vojska privodi kraju najveće pomorske manevre u svojoj savremenoj istoriji, pod nazivom „Plava otadžbina 2025“, u kojima je učestvovalo više od 20.000 vojnika, oko 90 brodova, 7 podmornica i desetine dronova, gotovo svi domaće proizvodnje. Ovi manevri izazivaju zabrinutost analitičara zbog blizine turskih brodova grčkim ostrvima i potencijalnih teritorijalnih pretenzija.
Manevri se održavaju od 2019. godine, ali naziv „Plava otadžbina“ označava i zvaničnu tursku doktrinu o proširenju uticaja u morima koja okružuju Tursku. Prema rečima Dušana Spasojevića, bivšeg ambasadora u Turskoj i Grčkoj, ova doktrina je deo šireg neoosmanističkog i ekspanzionističkog koncepta turske spoljne politike, koji podrazumeva reviziju postojećih međunarodnih sporazuma.
Turska je značajno unapredila svoju odbrambenu industriju i postala gotovo potpuno samodovoljna u proizvodnji ratnih brodova i podmornica. Prema vojnom analitičaru Aleksandru Radiću, Turska je među prvima u svetu proizvela nosač bespilotnih vazduhoplova, ima moderne fregate i razvija mornaričko-desantne jedinice za operacije na otvorenom moru.
Radić naglašava da Turska vešto koristi zapadne tehnologije, što je prirodno za članicu NATO-a, i gradi brodove koji su na nivou najnaprednijih zapadnih mornarica.
Vojni manevri se dešavaju u trenutku kada Turska povećava svoj uticaj na Bliskom istoku, uključujući podršku padu Asadovog režima u Siriji, i pokazuje ambicije u istočnom Mediteranu i Egejskom moru. Analitičari smatraju da Ankara teži reviziji Lozanskog sporazuma, koji definiše granice Turske, što bi moglo uključivati i pretenzije na grčka ostrva.
Spasojević upozorava da je „Plava otadžbina“ deo strateškog plana Turske koji se već promoviše kroz obrazovni sistem, što ovaj scenario čini dugoročnim izazovom.
Grčka prati situaciju s velikom pažnjom. Prema helenskim medijima, grčki brodovi i podmornice pažljivo prate svaki pokret turskih snaga tokom manevra, dok analitičari pozivaju na oprez i međunarodnu pažnju prema rastućem turskom revizionizmu.
Ovi manevri, uz vojni i tehnološki napredak Turske, jasno signaliziraju promene u regionalnoj ravnoteži moći, sa potencijalno ozbiljnim posledicama za stabilnost u istočnom Mediteranu.
