Nedavno objavljena studija u The Astrophysical Journal, predvođena dr Sofijom Šeik sa Instituta SETI, pružila je nove uvide u način na koji signali pulsara — rotirajući ostaci masivnih zvezda — izobličuju dok putuju kroz međuzvezdani medij (ISM), gas i prašinu između zvezda. Ova studija, koja je uključivala višegodišnje istraživanje studenata sa Penn State ogranka Pulsar Search Collaboratori, koristila je arhivske podatke opservatorije Arecibo, koja je nedavno ugašena.
Tim je analizirao scintilaciju, efekat kada signal pulsara menja svoj izgled zbog naelektrisanih čestica u svemiru. Rezultati su pokazali da su opsezi scintilacije veći nego što predviđaju trenutni modeli galaksije, što naglašava potrebu za ažuriranjem modela gustine ISM. Ova otkrića su ključna za precizno proučavanje gravitacionih talasa, koji se istražuju pomoću pulsara, kao što je i rad NANOGrav grupe na Univerzitetu Zapadne Virdžinije.
Dr Šeik je istakla značaj arhivskih podataka, koji i dalje pružaju važne informacije o galaktičkoj strukturi i fenomenu gravitacionih talasa, te je naglasila da će buduća istraživanja doprinose boljem modeliranju izobličenja pulsarskih signala. Ova studija, koja se temelji na podacima iz Areciba, osniva temelje za dalja istraživanja i unapređenje preciznosti u merenju vremena pulsara, što je ključno za projekte kao što je NANOGrav.
