Afrički lideri su brzo čestitali Donaldu Trampu na njegovom izboru, izražavajući želju za jačanjem odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. Iako su zemlje poput Kenije i Nigerije izrazile spremnost za produbljivanje saradnje, stručnjaci ukazuju na to da Trampovo predsedništvo verovatno neće značajno promeniti odnos SAD-a prema Africi. Kontinent sa više od 1,4 milijarde ljudi i dalje se ne smatra prioritetom za Vašington, a afričke zemlje su često posmatrane kroz prizmu suparništva sa rivalima poput Rusije i Kine.
Tramp je tokom svog prvog mandata uveo pristup u kojem je Afrika bila marginalizovana, a američka spoljna politika uglavnom se fokusirala na transakcijske ciljeve i rivalitet sa drugim velikim silama. Iako su afrički lideri bili optimistični u vezi s mogućnošću obostrano korisnih odnosa, stručnjaci kao što je Čarls Rej, bivši ambasador SAD-a u Zimbabveu, smatraju da će Trampova administracija i dalje gledati na Afriku kroz prizmu konkurencije sa Rusijom i Kinom, a ne kroz razvojne inicijative koje bi direktno koristile afričkim zemljama.
Tramp je poznat po svojoj politici „Amerika na prvom mestu“, što znači da bi afričke zemlje mogle biti suočene sa smanjenim američkim finansiranjem, posebno u oblastima kao što su zdravstvo, sigurnost i razvoj. Takvi rezovi mogli bi biti katastrofalni za milijone afričkih žena koje zavise od američkih programa za reproduktivno zdravlje. Istovremeno, zabrinutost postoji i zbog smanjenja pomoći u slučaju eskalacije humanitarnih kriza, poput rasta gladi u određenim delovima Afrike.
Međutim, postoje i glasovi koji sugerišu da bi Tramp mogao obnoviti određene trgovinske sporazume, poput Zakona o afričkom rastu i mogućnostima, koji omogućava afričkim zemljama bescarinski pristup tržištima SAD-a. Ipak, to bi moglo zavisiti od usklađenosti afričkih zemalja sa američkim spoljnopolitičkim interesima, a najnoviji događaji, poput optužbi za podršku Rusiji koje su postavljene Južnoj Africi, mogli bi dodatno otežati stvari.
Kina i Rusija su se, za razliku od SAD-a, usmerile na ekonomske i infrastrukturne projekte u Africi, nastojeći da izgrade dugoročne odnose bez mešanja u unutrašnju politiku. Ove zemlje, posebno Rusija, sve više traže saveznike među afričkim vojničkim režimima, dok SAD i Zapad još uvek imaju težak zadatak u izgradnji stabilnih i produktivnih odnosa.
Dok Bajdenova administracija ulaže značajna sredstva u Afriku, Trampovo drugo predsedništvo moglo bi označiti smanjenje američkog uticaja na kontinentu, koji se suočava sa rastućim problemima u oblasti sigurnosti, zdravlja i ekonomskog razvoja. Analitičari smatraju da će se afričke zemlje morati više angažovati kako bi artikulisale svoje interese i postigle jedinstven pristup prema američkoj spoljnoj politici.
