Naučnici identifikuju potencijalno rešenje za skladištenje gasova staklene bašte u dubokom okeanu

Naučnici identifikuju potencijalno rešenje za skladištenje gasova staklene bašte u dubokom okeanu

Kako planeta nastavlja da se zagreva, a posledice klimatskih promena izazvanih ljudima nastavljaju da se pojačavaju, potreba za pronalaženjem načina za ublažavanje klimatskih promena raste. U Nature Communications, Univerzitet u Kaliforniji, naučnici Irvine opisuju novu tehniku koja im omogućava da vide kako složeni organski molekuli napravljeni od morskih bakterija mogu da skladište ugljenik koji zagreva klimu u dubokom okeanu.

„Ovo je prvi put da merimo ovu vrstu stvari u morskoj vodi“, rekao je Bret Voker, vanredni profesor na Odeljenju za nauku o zemaljskim sistemima i viši autor studije. „Naša nova tehnika je odlična jer možete da pogledate sastav svih organskih molekula u morskoj vodi i vidite kako oni kruže.

Voker i njegov tim radili su terenski rad u Bafin zalivu između Kanade i Grenlanda. Tim je izmerio koncentracije klase molekula zvanih aliciklični molekuli bogati karboksilom (ili CRAM) u morskoj vodi i otkrio da se određene vrste organskih molekula prvenstveno čuvaju u dubokom okeanu, dok druge brzo kruže na površinu.

„U dubokom okeanu, ono što nalazimo je da otprilike jedna četvrtina do polovina CRAM-a nestane, a jedini način na koji možete to ukloniti je biološki, tako što heterotrofne bakterije jedu ovaj materijal kao izvor energije“, rekao je Voker.

„Nekada smo mislili da se CRAM nakuplja u dubokom okeanu. Ali ako pogledate podatke o koncentraciji koje smo proizveli za Bafin zaliv, pojavljuje se potpuno drugačija slika i identifikujemo barem u Bafinovom zalivu u ovom arktičkom regionu da zapravo ima tona CRAM se proizvodi u sunčanom površinskom okeanu koji se kasnije uklanja na dubini.“

Nasuprot tome, ako je polovina CRAM-a nereaktivna i uskladištena u dubokom okeanu, to može značiti da bakterije mogu da skladište ugljenik koji zagreva planetu dobijen iz površinskog CO 2 tokom veoma dugih vremenskih razmera.

„Takva vrsta menja naše razmišljanje o onome što smo ranije mislili o tome kako se CRAM ciklira“, rekao je Voker. „Ako se više CRAM-a može uskladištiti u dubokom okeanu, verovatno bi to imalo potencijal da ublaži atmosfersku klimu na stogodišnjim vremenskim skalama.“

Sledeći korak je pronalaženje načina da se manipuliše bakterijama u skladištenje što više CRAM-a u dubokom okeanu.

„Cilj bi bio da se istraži da li postoji prirodni proces kojim biste mogli da poboljšate prirodnu proizvodnju ovih inertnih jedinjenja u dubini sa izvornim bakterijskim populacijama ili nečim sličnim“, rekao je Voker. „Ako samo malo povećate stopu skladištenja dubokog okeana, mogli biste dramatično promeniti skladištenje ugljenika tokom milenijuma.“

Voker i njegove kolege planiraju da reše da li je isti biohemijski proces na delu u okeanskim vodama širom sveta. „Planiramo da procenimo stope proizvodnje ili gubitka CRAM-a sa formiranjem duboke vode i cirkulacijom okeana“, rekao je on.