Nastavlja se potraga za tretmanom koji smanjuje simptome dugotrajnog COVID-a

Nastavlja se potraga za tretmanom koji smanjuje simptome dugotrajnog COVID-a

Prvo randomizovano, placebom kontrolisano kliničko ispitivanje koje je procenjivalo uticaj terapijskih monoklonskih antitela na rizik od razvoja dugotrajnog COVID-a predvodili su istraživači iz Veill Cornell Medicine. Studija, objavljena u eClinicalMedicine, opisuje međunarodno, multicentrično kliničko ispitivanje faze 2/3 koje je pokazalo da kombinacija amubarvimaba i romlusevimaba nije smanjila pojavu dugih simptoma COVID-a.

Traje nedeljama ili čak mesecima nakon infekcije SARS-CoV-2, dugi COVID karakteriše niz simptoma koji različito utiču na svaku osobu. To uključuje ekstremni umor, poteškoće sa koncentracijom, slabost mišića, bolove u zglobovima i probleme sa pamćenjem. Prema izveštaju Nacionalne akademije, otprilike 15 do 20 miliona Amerikanaca i više od 60 miliona širom sveta imalo je dugi COVID u nekom trenutku.

Studija, koju je vodila dr Tereza ​​Evering, pomoćnica profesora medicine na odseku za infektivne bolesti u Veill Cornell Medicine i lekara za infektivne bolesti u NevIork-Presbiterian/Veill Cornell Medical Center, procenila je kako lečenje antitelima, dato tokom akutne infekcije, utiče ishodi nakon oporavka nakon devet meseci.

Istraživački tim je analizirao podatke prikupljene kao deo ACTIV-2, kliničkog ispitivanja dizajniranog da proceni bezbednost i efikasnost istraživačkih terapeutika za lečenje nehospitalizovanih odraslih osoba sa blagim do umerenim COVID-19. Sprovedeno 2021. godine, ovo ispitivanje je uključilo više od 800 ljudi sa visokim rizikom od teškog COVID-19 u Sjedinjenim Državama i pet drugih zemalja. Ispitivana populacija je uglavnom bila nevakcinisana protiv COVID-19 i upisana je pre nego što su se pojavile omikronske varijante virusa SARS-CoV-2.

Ranije su dr Evering i kolege pokazali da su oni koji su u ispitivanju lečeni antitelima amubarvimab i romlusevimab tokom akutne infekcije imali 79% manje šanse da budu hospitalizovani ili umru od COVID-a u roku od četiri nedelje od onih koji su primali placebo.

Za ovu novu studiju, istraživači su procenili „dnevnik simptoma“ koji su učesnici ispitivanja vodili devet meseci nakon tretmana, u kojem su zabeležili težinu niza od 27 simptoma tipičnih za dugi COVID. Učesnici su takođe popunili dva upitnika o kvalitetu života u vezi sa zdravljem.

Kombinacija antitela je nastavila da pruža zaštitu od hospitalizacije i smrti tokom ovog perioda. Istraživači, međutim, nisu videli značajnu razliku u simptomima dugog COVID-a koji su sami prijavili za one koji su primali terapiju u odnosu na placebo.

„Buduća istraživanja bi trebalo da se fokusiraju na identifikaciju mehanizama koji leže u osnovi dugog COVID-a, posebno u vezi sa načinom na koji različiti terapeutski agensi za akutni COVID-19 mogu uticati na dugoročne ishode“, rekao je dr Evering. „Potrebne su dodatne velike randomizovane, placebom kontrolisane studije da bi se procenila efikasnost ranih intervencija u smanjenju duge prevalencije COVID-a.