Kalcijum smanjuje emisije CO₂ iz arktičkih tla kroz formiranje minerala, pokazuje studija

Kalcijum smanjuje emisije CO₂ iz arktičkih tla kroz formiranje minerala, pokazuje studija

U novoj studiji, istraživači su otkrili da povećanje sadržaja kalcijuma u ​​zemljištu značajno smanjuje emisije CO 2: 50% u zemljištima siromašnim kalcijumom i 57% u zemljištima bogatim kalcijumom. Razlog za to je što kalcijum podstiče formiranje minerala aragonita, koji vezuje CO 2 i na taj način sprečava ispuštanje ovog gasa staklene bašte u atmosferu.

Rezultati bi mogli da doprinesu novim pristupima u suočavanju sa posledicama globalnog zagrevanja, posebno u osetljivim arktičkim regionima, koji su posebno ugroženi od klimatskih promena. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nauka o životnoj sredini i tehnologija.

Kako temperature rastu, tlo permafrosta na Arktiku se sve više odmrzava. Ovo ne samo da oslobađa velike količine organskog ugljenika, već i povećava koncentraciju kalcijuma u ​​zemljištu. Studija pokazuje da ovo oslobađanje kalcijuma dovodi do formiranja aragonita — minerala koji se sastoji od kalcijuma i CO 2 . Ovo zadržava CO 2 u zemljištu, koji bi inače pobegao u atmosferu.

„Sposobnost kalcijuma da veže CO 2 kroz formiranje aragonita je iznenađujuće otkriće i pokazuje koliko hranljivi sastojci kao što je kalcijum mogu biti važni za klimatske promene“, kaže prof. Joerg Schaller iz ZALF-a, vođa studije. „Rezultati otvaraju nove perspektive za integraciju ovih procesa u globalne i lokalne modele ugljenika.

Arktik je posebno ranjiv na posledice klimatskih promena, jer tamo temperature rastu dvostruko brže od globalnog proseka. Oslobađanje CO 2 iz odmrzavanja zemljišta permafrosta moglo bi dodatno da ubrza klimatske promene.

Međutim, nova studija pokazuje da kalcijum ima potencijal da barem delimično uspori ovaj proces. Istraživači sada pozivaju na dalje terenske eksperimente kako bi potvrdili ove rezultate i integrisali proces u klimatske modele.

„Naši rezultati predstavljaju prvi korak. Međutim, ostaje da se istraži koliko su ova kalcijum-mineralna jedinjenja stabilna tokom dužeg vremenskog perioda i koji faktori utiču na njihovu efikasnost“, dodaje prof. Šaler.

Rezultati studije mogli bi da budu od značaja i van Arktika: slični procesi se takođe odvijaju u drugim regionima sa zemljištima bogatim kalcijumom. Dugoročno, bilo bi zamislivo da se razviju strategije za smanjenje emisije CO 2 kroz ciljano obogaćivanje tla kalcijumom.

„Ovo bi mogao biti vredan pristup u rešavanju globalnog izazova klimatskih promena“, kaže prof. Šaler.