Nova procedura može premostiti jaz u lečenju simptomatskog fleksibilnog ravnog stopala

Nova procedura može premostiti jaz u lečenju simptomatskog fleksibilnog ravnog stopala

Većina dece razvije lukove na stopalima do rane adolescencije. Oko 20 procenata, međutim, ima pes planovalgus (PPV), takođe poznat kao fleksibilno ravno stopalo.

Većina dece sa PPV može bez problema da učestvuje u sportskim i drugim aktivnostima, ali druga imaju stalne bolove u stopalima koji ograničavaju funkciju i aktivnosti. Do nedavno u SAD, deca su imala dve opcije na krajnjim krajevima spektra lečenja: konzervativni tretman ili složenu rekonstrukciju stopala sa višestrukim osteotomijama.

„Dve opcije su svetovi odvojeni“, kaže ortopedski hirurg, Suzan Mahan, MD, MPH, iz programa za donje ekstremitete u Bostonskoj dečijoj bolnici. Kada PPV ograničava pokretljivost deteta, konzervativne mere, kao što su istezanje i podrška svodu, često su nedovoljne. Ipak, rekonstrukcija stopala zahteva produženi odmor u krevetu praćen šest meseci ili duže od oporavka. „To je mnogo za oporavak, posebno za predadolescente ili adolescente“, kaže Mahan.

Treća opcija koja premošćuje jaz između konzervativnog lečenja i rekonstrukcije stopala široko se praktikuje u nekoliko evropskih zemalja – i to decenijama.

Razvijena u Španiji, a nedavno rasprostranjena u Italiji, subtalarna ekstraartikularna zavojna artroereza ​​(SESA), takođe poznata kao kalkaneo-stop, je minimalno invazivna procedura za korekciju simptomatskog fleksibilnog ravnog stopala bez složene rekonstrukcije stopala.

Tokom SESA procedure, hirurg ručno pomera kalkaneus u neutralan položaj i postavlja jedan šraf kroz mali rez blizu skočnog zgloba. Šraf stabilizuje stopalo i deluje kao mehanička barijera koja sprečava da se kosti vrate u ravan položaj.

Nakon procedure, mladi pacijenti osećaju gde se šraf udara i prirodno koriste male mišiće svog stopala da naprave luk. Čini se da je idealna starost za SESA oko 12 godina, kada je stopala većine dece skoro potpuno odrasla, ali njihov mozak ostaje veoma osetljiv na nove stimuluse. Ako pacijentu u budućnosti bude potrebna agresivnija operacija, SESA šraf se može ukloniti bez ograničavanja daljih mogućnosti lečenja.

Studije SESA u Italiji su pokazale pozitivne rezultate, niske stope komplikacija i veliko zadovoljstvo pacijenata. Mahan je bila zainteresovana da ovu opciju uvede pacijentima u SAD i otputovala je u Italiju 2018. gde je naučila tehniku od Mauricija De Pelegrina, hirurga koji praktikuje SESA i koji je igrao vodeću ulogu u širenju iste.

Mahan i njene kolege pregledale su rezultate 37 SESA procedura izvedenih u Bostonskoj dečjoj bolnici između 2018. i 2022. Pacijenti su bili prosečne starosti od 13 godina u vreme operacije.

Radiološki rezultati su pokazali značajna poboljšanja bez pacijenta koji nije ostao u simptomatskom opsegu nakon procedure. Pacijenti su takođe prijavili visok stepen zadovoljstva svojim razvojem svoda, funkcijom stopala i opštim izgledom stopala. Skoro svi su na kraju tretirali obe noge.

Ova rana studija, nedavno objavljena u Journal of the Pediatric Orthopedic Societi of North America, sprovedena je kao dokaz koncepta za SESA proceduru. U nastavku, Mahan i njene kolege su sprovele retrospektivni pregled (trenutno u razmatranju za objavljivanje) upoređujući radiološke slike stopala pacijenata nakon SESA sa onima nakon rekonstrukcije stopala. Planiraju i veću prospektivnu evaluaciju postupka.

Ako rezultati ostanu pozitivni, Mahan se nada da će više pedijatrijskih specijalista za donje ekstremitete u Severnoj Americi preduzeti korake da nauče i ponude ovu opciju svojim pacijentima. „Ovaj minimalno invazivni pristup omogućio je mnogim deci da se vrate aktivnosti, izbegavajući veliku rekonstrukciju stopala“, kaže ona.