Da li su razlike u zdravstvenoj zaštiti vezane za tretmane moždanog udara?

Da li su razlike u zdravstvenoj zaštiti vezane za tretmane moždanog udara?

Za osobe sa moždanim udarom, društveni faktori kao što su rasa, komšiluk i osiguranje mogu biti povezani sa tim da li dobijaju lečenje, prema studiji objavljenoj u onlajn izdanju Neurologi od 16. oktobra 2024., medicinskog časopisa Američke akademije za neurologiju.

Studija je proučavala ljude sa ishemijskim moždanim udarom, koji je uzrokovan blokadom dotoka krvi u mozak i najčešći je tip moždanog udara. Takođe su razmatrana dva tretmana za moždani udar: trombolitička terapija ili lekovi za uništavanje ugrušaka; i trombektomija, procedura kojom se uklanjaju krvni ugrušci iz arterija kako bi se obnovio protok krvi.

„Društveni i ekonomski dispariteti su povezani sa lošim ishodima moždanog udara“, rekla je autorka studije Čaturika Samudani Dhanasekara, doktor medicine, iz Centra za zdravstvene nauke Teksaškog univerziteta u Luboku, Teksas. „Dok su neki sugerisali da je ova veza vođena višom stopom moždanog udara kod ljudi koji se suočavaju sa socijalnim i ekonomskim disparitetima, drugi su izrazili zabrinutost u vezi sa nejednakostima u zbrinjavanju moždanog udara. Naša studija je otkrila da ovi dispariteti i dalje predstavljaju pokretačku snagu pristupa lečenju.“

Studija je uključivala 139.852 osobe sa moždanim udarom. Što se tiče rase i etničke pripadnosti, 67% učesnika je bilo belaca, 17% crnaca i 25% Hispanoamerikanca.

Od ove grupe, 16.831 osoba, ili 12%, primilo je lekove za uklanjanje ugrušaka, a 5.951 osoba, ili 4%, je primilo trombektomiju.

Istraživači su zatim razmotrili društvene faktore koji mogu uticati na zdravlje osobe, kao što su prihod, obrazovanje, stanovanje i pristup zdravstvenim uslugama. Da bi rangirali učesnike na osnovu ovih faktora, koristili su podatke američkog popisa i primenili meru pod nazivom Indeks socijalne ugroženosti. Podelili su učesnike u pet grupa.

Među 23.152 crnaca, 2.559 ljudi, ili 11%, primilo je lekove za uklanjanje ugrušaka, a 784 osobe, ili 3%, je dobilo trombektomiju. Među 35.056 Hispanaca, 4.275 ljudi, ili 13%, primilo je lekove za uklanjanje ugrušaka, a 1.553 osobe, ili 4%, je dobilo trombektomiju. Među 93.928 belaca, 11.369 ljudi, ili 12%, primilo je lekove za uklanjanje ugrušaka, a 3.939 ljudi, ili 4%, je dobilo trombektomiju.

Nakon prilagođavanja faktorima kao što su dijabetes, gojaznost i visok krvni pritisak, istraživači su otkrili da su crnci 20% manje skloni da primaju lekove za uništavanje ugrušaka i 25% manje šanse da dobiju trombektomiju od belaca. Latinoamerikanci su imali 6% manje šanse da dobiju lekove za uništavanje ugrušaka i 8% manje šanse da dobiju trombektomiju nego belci.

Kada se pogleda indeks socijalne ranjivosti, oni sa najvećim nedostatkom imali su 7% manje šanse da dobiju lekove za uništavanje ugrušaka i 26% manje šanse da dobiju trombektomiju od onih sa najmanjim nedostatkom.

Kada su posmatrali osiguranje, istraživači su otkrili da su oni koji nisu bili osigurani imali 12% manje šanse da dobiju lekove za uništavanje ugrušaka nego oni sa privatnim osiguranjem.

„Potrebno je više studija da bi se razumeli specifični uzroci problema koji pokreću ove razlike na nacionalnom i globalnom nivou i da bi se poboljšao pristup nezi za sve pojedince, bez obzira na njihovo poreklo“, rekao je Dhanasekara.

Ograničenje studije je bilo to što je ova studija posmatrala samo ljude u Teksasu, koji ima najveći procenat neosiguranih ljudi u poređenju sa drugim američkim državama i najvećom ruralnom hispanoameričkom populacijom. Dakle, rezultati se možda neće generalizovati na druge lokacije.