Svetlosno zagađenje utiče na naučnu radoznalost: Gubitak zvezdanog neba smanjuje interesovanje za astronomiju

Svetlosno zagađenje utiče na naučnu radoznalost: Gubitak zvezdanog neba smanjuje interesovanje za astronomiju

Svetlosno zagađenje, problem koji sve više pogađa urbane sredine širom sveta, ima dalekosežne posledice koje prevazilaze ekološke i biološke aspekte. Novo istraživanje naučnika sa Univerziteta u Vašingtonu otkriva da prisustvo svetlosnog zagađenja može uticati na naučnu radoznalost i interesovanje za astronomiju, naročito kod mladih. Studija, objavljena u časopisu Naučni izveštaji, ukazuje na to da je posmatranje zvezda, koje je sve teže zbog svetlosnog zagađenja, ključni faktor u podsticanju osećaja čuđenja prema univerzumu i želje za istraživanjem nauke.

Autori istraživanja, Rodolfo Cortes Barragan i Andrew Meltzoff sa Instituta za učenje i nauke o mozgu (I-LABS), ispitivali su kako svetlosno zagađenje utiče na ljudsku percepciju i ponašanje u vezi sa naukom. Njihov rad kombinuje oblasti psihologije i astronomije kako bi se analizirala povezanost između gubitka zvezdanog neba i smanjenog interesovanja za svemir. Meltzoff naglašava da je astronomija često „kapija ka nauci“ jer gledanje u noćno nebo pobuđuje osećaj čuđenja kod ljudi, što može pokrenuti naučnu radoznalost, posebno kod dece.

Istraživači su analizirali podatke iz nacionalne ankete koju je sproveo Pev Research Center na više od 35.000 ljudi širom Sjedinjenih Američkih Država. U ovoj anketi, ispitanici su odgovarali na pitanja o osećaju „čuđenja univerzumom“, što je zatim povezano sa fizičkim merenjima svetlosnog zagađenja u njihovim područjima. Rezultati su bili jasni: ljudi koji žive u oblastima sa nižim nivoom svetlosnog zagađenja češće izražavaju čuđenje prema noćnom nebu i univerzumu.

„Osećaj čuđenja je poseban miks emocija – uključuje strahopoštovanje, radoznalost i ushićenje“, objašnjava Barragan. „Naše istraživanje pokazuje da je taj osećaj duboko povezan sa ponašanjem u vezi sa astronomijom. Na primer, ljudi iz oblasti sa manje svetlosnog zagađenja češće pretražuju informacije o astronomiji na internetu, prijavljuju se za projekte NASA-e ili čak izražavaju želju da postanu astronauti.“

Iako je astronomija prirodno povezana sa posmatranjem zvezda, istraživači su bili iznenađeni koliko snažno svetlosno zagađenje utiče na emocionalni doživljaj univerzuma. U oblastima gde je noćno nebo manje vidljivo, stanovnici ređe iskazuju radoznalost prema kosmosu. Ova otkrića ukazuju na to da ograničen pristup zvezdanom nebu, posebno kod dece, može oslabiti njihovu motivaciju da postavljaju naučna pitanja kao što su „Zašto zvezde svetlucaju?“ ili „Koliko zvezda postoji u univerzumu?“.

Meltzoff naglašava da ovakav trend može imati dugoročne posledice na naučno obrazovanje. „Ako dete odrasta u okruženju gde noćno nebo nije vidljivo, ono ne postavlja ta pitanja. Često su ti trenuci kada deca vide zvezde prvi korak ka njihovom interesovanju za nauku. Astronomija je često kapija koja vodi ka radoznalosti u druge naučne discipline“, kaže on.

Studija dodatno ukazuje na to da svetlosno zagađenje doprinosi nejednakom pristupu inspiraciji i obrazovanju. Deca koja odrastaju u urbanim sredinama sa visokim nivoom svetlosnog zagađenja imaju manje prilike da se oduševe zvezdanim nebom i zainteresuju za astronomiju. To znači da pristup noćnom nebu nije samo estetski problem, već i obrazovni i socijalni izazov.

Barragan i Meltzoff se nadaju da će njihova studija podstaći dalja istraživanja na ovu temu, ali i podići svest o važnosti očuvanja tamnog neba. Oni predlažu da smanjenje svetlosnog zagađenja treba postati prioritet ne samo za ekološke razloge, već i zbog njegovog uticaja na ljudsku radoznalost i obrazovanje.

„Zamislite svet u kojem deca više ne mogu da vide Mlečni put ili sazvežđa poput Velikog medveda“, kaže Barragan. „To bi bio gubitak ne samo za nauku, već i za čovečanstvo, jer zvezde su nas uvek podsećale na veličinu univerzuma i našu malu, ali važnu ulogu u njemu.“

Istraživači smatraju da bi inicijative za smanjenje svetlosnog zagađenja, poput postavljanja efikasnijih uličnih svetala i osvetljenja koje ne zagađuje noćno nebo, mogle pomoći da buduće generacije budu podstaknute na naučna istraživanja.

Na kraju, studija sa Univerziteta u Vašingtonu podseća na važnost očuvanja prirodnog okruženja, ne samo zbog zaštite ekosistema, već i zbog inspiracije koju pruža ljudima. Svetlosno zagađenje, kao nevidljivi neprijatelj noćnog neba, može nas koštati ne samo divljenja prema univerzumu, već i budućih generacija naučnika koji bi mogli biti nadahnuti pogledom na zvezde.