Istraživači predlažu novi tretman za metastaze u mozgu zasnovan na imunoterapiji

Istraživači predlažu novi tretman za metastaze u mozgu zasnovan na imunoterapiji

Istraživači iz Španskog nacionalnog centra za istraživanje raka (CNIO) predlažu novi tretman za metastaze u mozgu koje slabo reaguju ili uopšte ne reaguju na imunoterapiju i obezbeđuju biomarker za predviđanje u kojim slučajevima treba da se koristi.

Naša tela imaju mehanizam da unište sve što ga napada, bilo da su to virusi, bakterije ili ćelije raka: imuni sistem. Rak raste kada tumorske ćelije prevare ovaj sistem da ih ne napadaju. Imunoterapija raka koristi lekove da spreči ćelije raka da blokiraju imuni sistem, ali imunoterapija ne funkcioniše uvek.

Za metastaze u mozgu – kada se tumor koji je započeo u drugom organu proširi na mozak – nedavno je pokušana imunoterapija, sa različitim rezultatima.

„Metastaze u mozgu predstavljaju ozbiljan klinički problem“, objašnjava Manuel Valiente, šef CNIO grupe za metastaze u mozgu i direktor studije čiji su rezultati objavljeni u Cancer Discovery.

„Pacijenti sa uznapredovalim metastazama u mozgu, odnosno oni koji već mogu da primete simptome metastaza, ne reaguju dobro na imunoterapiju. Ali čak i pacijenti koji dobro reaguju na imunoterapiju sve češće imaju recidiv, često zbog novih metastaza u mozgu.“

Drugim rečima, imunoterapija u kombinaciji sa blokirajućim antitelima ne izgleda kao optimalan način za borbu protiv metastaza u mozgu. Jedan od mogućih razloga je prisustvo krvno-moždane barijere, neke vrste propusne membrane koja filtrira krv koja ulazi u mozak kako bi ga zaštitila od toksina. Ali ova vaskularna barijera takođe ometa ulazak antitela koja se koriste u imunoterapiji. Bez antitela, imunoterapija ne funkcioniše.

CNIO grupa sada predlaže veoma inovativnu hipotezu za borbu protiv ovog problema. „Otkrili smo“, objašnjava Neibla Priego, prvi autor rada, „da određene moždane ćelije koje se nazivaju astrociti deluju kao imunomodulatori, odnosno da stupaju u interakciju sa imunološkim sistemom u mozgu, au slučajevima metastaza u mozgu zloupotrebljavaju ovu funkciju. jer su pod uticajem tumora“.

Izopačeni na ovaj način od raka, astrociti se udružuju sa tumorskim ćelijama kada dođe do metastaza u mozgu. Interakcija astrocita sa imunim sistemom, što bi trebalo da bude normalan proces imunomodulacije, postaje mehanizam koji podstiče rak, jer astrociti ometaju rad odbrambenih ćelija i sprečavaju ih da ubiju tumorske ćelije.

CNIO grupa je identifikovala ključni molekul u procesu, nazvan TIMP1. „Protumorski astrociti proizvode TIMP1, a ovaj protein je uključen u onemogućavanje odbrambenih ćelija koje bi trebalo da ubijaju ćelije raka“, kaže Priego.

Pošto je pokazao da ovaj molekul, TIMP1, deluje na ćelije imunog sistema i čini ih manje efikasnim, CNIO tim predlaže da se koristi kao biomarker za otkrivanje metastaza u mozgu na koje utiče ovaj imunosupresivni mehanizam.

„TIMP1 je dobar biomarker, jer se luči u znatno većim količinama u cerebrospinalnoj tečnosti pacijenata sa metastazama na mozgu“, kaže Priego.

Studija ide dalje. Grupa Manuela Valientea predlaže terapeutsku alternativu koja cilja na astrocite: kombinaciju imunoterapije sa inhibitorima koji sprečavaju proizvodnju TIMP1 molekula.

„Postoji lek koji se zove silibinin, koji je već korišćen na bazi saosećajne upotrebe, koji inhibira proizvodnju molekula TIMP1“, kaže Valiente. „Kliničko ispitivanje je već u toku kako bi se testirala njegova terapeutska efikasnost kod metastaza u mozgu. Nadamo se da ćemo rezultate imati 2025. godine.“

Cilj je kombinovati inhibiciju TIMP1 sa tradicionalnom imunoterapijom, „što bi povećalo snagu terapijske strategije i olakšalo njeno uključivanje u kliničke protokole“, kaže Valiente.

Istraživač takođe ističe drugu vrednost rada: da otkrije ulogu astrocita u bolesti, „demaskirajući njihovu heterogenost i ciljajući samo one podtipove astrocita sa izmenjenom i negativnom funkcijom za pacijenta“.

„Do sada se astrociti nisu smatrali imunomodulatorima, ni u opštim studijama ni u vezi sa tumorima mozga. Naše istraživanje nije samo inovativno sa kliničke tačke gledišta, već je i veoma korisno za unapređenje naučnih saznanja“, kaže Valiente.