Razvoj nadljudske snage u sportu „strongman“ donosi nova fiziološka saznanja

Razvoj nadljudske snage u sportu „strongman“ donosi nova fiziološka saznanja

Razvoj „nadljudske“ snage oduvek je fascinirao ljudsku maštu i kulturu, od praistorije do modernog doba. Ove osobine fizičke snage igraju ključnu ulogu u različitim aspektima života, uključujući lov, gradnju, ratovanje i sport. U poslednjim decenijama, sport „strongman“ je postao posebno popularan, sa takmičenjima koja se organizuju na regionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou, uključujući različite uzrasne grupe i polove.

Trening i takmičenja u strongman-u obuhvataju različite tradicionalne vežbe, kao što su čučnjevi, mrtvo dizanje i potisak, ali takođe uključuju specifične događaje snage. Ovi događaji, poput povlačenja vozila ili hodanja farmera, zahtevaju od takmičara da pomeraju teške predmete ili izvode ponavljanja u određenom vremenskom okviru, što dodatno testira njihovu snagu i izdržljivost.

Nedavna istraživanja, koja su se fokusirala na morfologiju mišića i tetiva sportista na vrhunskom nivou, donela su nova saznanja o karakteristikama ovih ekstremnih sportista. Istraživanje je obuhvatilo jednog od najjačih ljudi na svetu, Edija Hola, koji je postavio svetski rekord u mrtvom dizanju sa 500 kg i osvojio takmičenje „Najjači čovek na svetu“ 2017. godine. Ova studija omogućila je uvid u specifične mišićne i tetivne karakteristike koje doprinose njegovoj neverovatnoj snazi.

Holova mišićna masa donjeg dela tela bila je gotovo dvostruko veća od mišićne mase neobučene grupe. Njegovi dugi, tanki mišići, poznati kao „užad“, bili su posebno razvijeni, čime su obezbeđivali stabilnost u pokretima podizanja i nošenja teških tereta. Iako su njegovi kvadricepsi bili znatno veći od neobučenih, razlike u veličini tetiva bile su mnogo manje, što ukazuje na to da mišići i tetivi ne rastu istom brzinom.

Ova razlika u razvoju mišića i tetiva može imati značajne posledice za zdravlje sportista. Povećana mišićna masa u odnosu na tetive može značiti veći rizik od povreda, kao što su tendinitis ili istegnuće, što se često viđa kod sportista snage. Stoga se postavlja pitanje da li bi dodatni trening manjih stabilizatorskih mišića mogao dodatno povećati snagu i smanjiti rizik od povreda.

U zaključku, razvoj nadljudske snage, koji se ogleda kroz sport „strongman“, ne samo da fascinira posmatrače, već i otvara nove pravce u istraživanju ljudske fiziologije. Razumevanje morfologije mišića i tetiva sportista na vrhunskom nivou može pomoći u optimizaciji treninga i smanjenju rizika od povreda, što je ključno za održavanje zdravlja i postizanje vrhunskih rezultata.