Studija otkriva potencijalne efekte embolizacije uteralnih arterija na naknadne porođaje

Studija otkriva potencijalne efekte embolizacije uteralnih arterija na naknadne porođaje

Postporođajno krvarenje (PPH) je ozbiljno stanje u kojem žena doživljava značajan gubitak krvi nakon porođaja. Pogađa oko 4-6% novopečenih majki i može dovesti do teških komplikacija ako se ne leči pravilno. Tradicionalni tretmani za PPH uključuju lekove za kontrakciju materice, fizičku kompresiju i korišćenje balon uređaja unutar materice za zaustavljanje krvarenja.

Kada ove metode ne funkcionišu, lekari mogu izvršiti proceduru koja se zove UAE. UAE su manje invazivna alternativa operaciji koja uključuje blokiranje krvnih sudova kako bi se zaustavilo krvarenje. Međutim, nedavne studije su izazvale zabrinutost u vezi sa potencijalnim efektima UAE na naknadne isporuke, što je dovelo do dalje istrage.

Da bi ovo dodatno istražila, grupa istraživača predvođena profesorom Vu Jin Jangom sa Medicinskog koledža Univerziteta u Koreji, sprovela je studiju koristeći podatke iz baze podataka Korejske nacionalne službe zdravstvenog osiguranja. Nakon što su uzeli u obzir druge faktore koji bi mogli uticati na ishode, istraživači su uporedili žene koje su imale UAE tokom prvog porođaja sa onima koje nisu bile podvrgnute proceduri. Njihova studija je objavljena u Human Reproduction Open 26. juna 2024.

„Naši rezultati su pokazali da su žene koje su imale UAE tokom svog prvog porođaja češće suočene sa komplikacijama u sledećoj trudnoći. Ove komplikacije su uključivale veći rizik od problema sa placentom, kao što je placenta previše duboko vezana ili nenormalno postavljena. Ove žene su bile veća je verovatnoća da će imati prevremeni porođaj i ponovo ozbiljno krvarenje tokom drugog porođaja“, objašnjava prof. Jang.

Pored toga, otkriveno je da bebe rođene od žena koje su bile podvrgnute UAE imaju veće šanse za ozbiljne urođene mane, posebno srčane probleme, i često im je potrebna posebna nega u neonatalnoj jedinici intenzivne nege. Iako većina dugoročnih zdravstvenih problema nije bila češća, postojao je nešto veći rizik od poremećaja pažnje/hiperaktivnosti (ADHD) kod ove dece.

Međutim, nalaz u vezi sa ADHD-om posebno zahteva pažljivo tumačenje. Potrebna su dalja istraživanja sa većim uzorcima i dužim periodima praćenja da bi se potvrdila i razumela potencijalna veza između UAE i ADHD-a kod dece.

Nalazi ove studije mogli bi pomoći doktorima da bolje razgovaraju sa ženama koje su podvrgnute UAE, pomažući im da se pripreme za sigurniju trudnoću i porođaj. Žene koje su imale UAE takođe mogu imati koristi od personalizovane prenatalne nege koja se bavi njihovim specifičnim potrebama, dajući im više samopouzdanja i proaktivan pristup njihovoj trudnoći. To može biti u vidu redovnijih pregleda i posebnog praćenja bebe.

Bolnice mogu koristiti ove informacije da poboljšaju svoje planove porođaja za žene sa istorijom UAE, osiguravajući da su dobro pripremljene i da dobiju individualnu negu. Pored toga, pedijatrijski timovi mogu blisko sarađivati sa akušerima kako bi se osiguralo da novorođenčad dobije najbolju moguću negu. Štaviše, smernice za brigu o ovim trudnoćama mogu se ažurirati kako bi odražavale ove nalaze, što bi dovelo do boljih praksi nege.

„Primarni cilj naše studije je da promovišemo sigurnije iskustvo porođaja za žene sa istorijom UAE, a ne da ih obeshrabrimo ili alarmiramo u vezi sa kasnijim trudnoćama. Identifikovanjem potencijalnih rizika, nastojimo da poboljšamo strategije nege, na kraju podržavajući ove žene u postizanju zdravih trudnoće i porođaja“, zaključuje prof. Jang.