Nosivi srčani monitor poboljšava dijagnozu nepravilnog srčanog ritma, otkriva studija

Nosivi srčani monitor poboljšava dijagnozu nepravilnog srčanog ritma, otkriva studija

Nosivi, dugotrajni kontinuirani monitori srca pomogli su da se identifikuje 52% više slučajeva atrijalne fibrilacije u odnosu na uobičajenu negu, ali to nije dovelo do smanjenja hospitalizacija zbog moždanog udara, prema studiji koju je vodio Institut za klinička istraživanja Duke.

Nalazi, objavljeni 1. septembra na sastanku Evropskog kardiološkog društva i objavljeni u časopisu Američkog koledža za kardiologiju, pružaju neuverljive podatke o tome da li skrining atrijalne fibrilacije smanjuje stopu moždanog udara. Pandemija COVID-a dovela je do ranog zaustavljanja studije pre potpunog upisa, tako da nije imala dovoljno učesnika da bi utvrdila definitivne rezultate o moždanom udaru.

„Atrijska fibrilacija je često nedijagnostikovana i može povećati rizik od ishemijskog moždanog udara, koji je u velikoj meri reverzibilan oralnom antikoagulacijom“, rekao je glavni autor dr Renato Lopes, profesor medicine i član Instituta za klinička istraživanja Duke.

„Još uvek su nam potrebni definitivni dokazi da dijagnoza atrijalne fibrilacije putem sistematskog skrininga može dovesti do naknadnog lečenja oralnim antikoagulansima i samim tim nižeg rizika od moždanog udara“, rekao je Lopes.

Studija je uključila oko 12.000 pacijenata u SAD koji su imali najmanje 70 godina bez istorije atrijalne fibrilacije. Otprilike polovina pacijenata je nasumično raspoređena da primaju uređaj za dugotrajno (14 dana) kontinuirano praćenje, a druga polovina uobičajenu negu.

Tokom prosečnog praćenja od 15 meseci, studija je prijavila povećanje od 52% u broju slučajeva atrijalne fibrilacije dijagnostikovane među onima koji su nosili uređaje u poređenju sa onima koji se nalaze na uobičajenoj nezi. Nije bilo povećanja stope hospitalizacije zbog krvarenja, niti značajnog smanjenja stope hospitalizacija za sve moždane udare u poređenju sa uobičajenom negom.

Studija je prvobitno bila dizajnirana da uključi 52.000 pacijenata, što bi joj dalo moć da utvrdi da li skrining smanjuje broj moždanih udara. Potrebna je velika studijska populacija jer se moždani udari javljaju u podgrupi pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom.

„Uprkos neubedljivim rezultatima, imamo mnogo naučenih lekcija koje bi mogle da pomognu u budućim studijama“, rekao je Lopes. On je rekao da bi dizajn studije, koji je omogućio pacijentima da budu upisani i pregledani na mreži u virtuelnom formatu sa samoprimenjenim uređajima za zakrpe u njihovim domovima sa samo daljinskom podrškom, mogao biti dupliran u budućim studijama.