Naučnici žele da shvate zašto su muškarci sa rakom prostate u većem riziku od Alchajmerove bolesti

Naučnici žele da shvate zašto su muškarci sa rakom prostate u većem riziku od Alchajmerove bolesti

Istraživači sa Medicinskog koledža Džordžije na Univerzitetu Augusta traže bolji način da razumeju zašto mnogi muškarci sa rakom prostate završavaju sa Alchajmerovom bolešću i da li je to standardni tretman hormonske terapije ili preterano aktivan imunološki odgovor koji zapravo doprinosi problemu.

Hormonska terapija, terapija deprivacije androgena, poznata kao ADT, leči rak smanjenjem testosterona, koji raku treba da raste. Ali androgen je ključni regulator metabolizma amiloida i kada se ukloni iz jednačine, više amiloida ostaje da formira plakove koji su obeležje Alchajmerove bolesti.

„Znamo da sam rak prostate takođe u velikoj meri pogađa muškarce starije od 65 godina, što je populacija koja je već izložena većem riziku od Alchajmerove bolesti, jednostavno zbog starosti“, rekao je Kin Vang, MD/Ph.D, Georgia Research Alliance Eminent Stipendista neurodegeneracije i inauguralni direktor Programa za terapijsko otkriće Alchajmerove bolesti u MCG. „Ono što nije u velikoj meri shvaćeno je uloga ADT-a u kontekstu raka i Alchajmerove bolesti.“

Vang i njen istraživački tim su posumnjali da su preterano aktivni imuni odgovor tela i naknadna upala možda u igri.

Da bi bolje razumeli, napravili su životinjski model sa Alchajmerovom bolešću i rakom, a zatim su isporučili ADT osam nedelja, dok su pratili nivoe androgena i veličinu tumora. Studija je objavljena u časopisu Science Advances.

„Želeli smo da prvo potvrdimo naš model i takođe proverimo i vidimo da li postoje kognitivni deficiti u toj grupi“, rekao je Vang.

Takođe su razvili i druge životinjske modele. Takozvani divlji tip (bez Alchajmerove bolesti ili raka), grupa samo sa Alchajmerovom bolešću i grupa sa samo kancerom koja je primila ADT terapiju—pomogla je timu da dalje razgraniči ovu složenu interakciju. Istraživači su takođe redovno pratili promene u krvi tražeći imunološke markere.

Na kraju osam nedelja, oni su takođe tražili povećan amiloid u mozgu, ali „na naše iznenađenje, zapravo nismo videli značajnu razliku u opterećenju plaka ni u jednoj grupi.“

Oni su, međutim, primetili visoku količinu reaktivnosti u glijalnim ćelijama u grupama samo sa rakom i grupama lečenim ADT. Glijalne ćelije su deo centralnog nervnog sistema i obično podržavaju nervne ćelije, pomažući im da pravilno funkcionišu. Njihova hiperaktivnost je ključni pokazatelj upale u mozgu, rekao je Vang.

Takođe su primetili povećanje proinflamatornih citokina, malih proteina koji izazivaju povećanje upale u celom telu i smanjenje antiinflamatornih citokina, posebno kod životinja sa Alchajmerom i rakom koje su primale ADT.

Tim je takođe pogledao krvno-moždanu barijeru životinja i primetio da je ista grupa imala značajna oštećenja. U normalnim okolnostima, ta barijera štiti mozak od štetnih supstanci, istovremeno omogućavajući esencijalnim molekulima da prođu. „To bi objasnilo zašto ima toliko više zapaljenja u toj grupi“, izvestili su Vang i tim.

„Tretman ADT zapravo čini krvno-moždanu barijeru propusnijom. Tada ove imune ćelije, koje cirkulišu u većim količinama zbog raka i naknadnog tretmana, mogu da odu u mozak – mi to nazivamo infiltracijom imunih ćelija – i izazovu upala, koja je povezana sa kognitivnim padom.“

Da bi intervenisali i zaustavili infiltraciju imunih ćelija, Vang i njen tim su se okrenuli leku koji je već na tržištu za lečenje multiple skleroze i Kronove bolesti. Natalizumab je terapija za modifikaciju bolesti koja deluje tako što se vezuje za imune ćelije i sprečava ih da se kreću preko krvno-moždane barijere i uđu u centralni nervni sistem.

Lečenje miševa koji su imali rak i Alchajmerovu bolest i rak kombinacijom ADT-a i natalizumaba ne samo da je smanjilo infiltraciju već je naknadno poboljšalo integritet krvno-moždane barijere.

„Onda smo pogledali markere upale i ti nivoi su takođe smanjeni“, rekao je Vang. „U suštini smo smanjili proinflamatorni ciklus i poboljšali kognitivne funkcije. Sada znamo da se ne radi samo o amiloidnim plakovima. Odgovor imunog sistema je faktor koji doprinosi.“

Pošto je lek već na tržištu, sledeći koraci bi mogli uključiti kliničko ispitivanje na pacijentima koji su podvrgnuti ADT za rak prostate.