Smanjenje upotrebe jedne aminokiseline produžava životni vek miševa do 33%

Smanjenje upotrebe jedne aminokiseline produžava životni vek miševa do 33%

Istraživanja sprovedena na miševima ukazuju na mogućnost da ograničen unos određene esencijalne aminokiseline može imati blagotvoran uticaj na usporavanje procesa starenja i produženje životnog veka. Ova otkrića postavljaju pitanje da li bi slični efekti mogli biti primenjeni i na ljudski organizam radi poboljšanja kvaliteta života i produženja dugovečnosti.

Izoleucin je esencijalna aminokiselina razgranatog lanca koja je ključna za sintezu proteina u ljudskom telu. Iako je neophodna za normalno funkcionisanje, organizam je ne može proizvesti samostalno te je neophodno unositi je putem ishrane, koja može uključivati namirnice poput jaja, mlečnih proizvoda, sojinog proteina i mesa.

Prethodna istraživanja su pokazala da su nivoi izoleucina u ishrani povezani sa metaboličkim zdravljem, pri čemu su osobe sa višim indeksom telesne mase obično konzumirale veće količine ove aminokiseline. Studije su sprovedene na genetski raznolikoj grupi miševa, koji su bili podeljeni u tri grupe: jedna je primala ishranu sa uobičajenim nivoom aminokiselina, druga sa smanjenim nivoom svih aminokiselina za oko dve trećine, dok je treća grupa imala smanjen nivo samo izoleucina.

Rezultati istraživanja su pokazali da je ograničenje unosa izoleucina imalo pozitivan uticaj na životni vek miševa, kao i na njihovo opšte zdravstveno stanje. Muški miševi su imali povećanje životnog veka za 33%, dok je kod ženki taj procenat bio 7%. Takođe, miševi koji su konzumirali hranu sa smanjenim nivoom izoleucina pokazali su bolje rezultate u različitim zdravstvenim parametrima, kao što su snaga mišića, kontrola glikemije i smanjenje gubitka kose.

Interesantno je da su miševi koji su konzumirali hranu sa smanjenim nivoom izoleucina unosili znatno više kalorija u poređenju sa drugim grupama, ali su ipak održavali mršaviju telesnu težinu zahvaljujući većem sagorevanju energije. Istraživači smatraju da bi slični efekti mogli biti postignuti i kod ljudi putem ograničenja unosa izoleucina, bilo putem ishrane ili farmaceutskih suplemenata, ali ističu da su dalja istraživanja neophodna kako bi se potvrdili ovi rezultati.

Ograničenje unosa izoleucina nije jednostavan proces, budući da ishrana predstavlja kompleksnu hemijsku reakciju u organizmu, te da postoji mogućnost da su i drugi faktori ishrane odgovorni za postizanje pozitivnih efekata. Važno je naglasiti da bi primena ovakvog pristupa na ljudski organizam zahtevala dalja istraživanja i pažljivo doziranje kako bi se postigli optimalni rezultati.