Mišići žena i muškaraca razlikuju se u rukovanju šećerom i masnim kiselinama, otkriva studija

Mišići žena i muškaraca razlikuju se u rukovanju šećerom i masnim kiselinama, otkriva studija

Mišići žena i muškaraca se razlikuju u rukovanju glukozom i masnim kiselinama – ali redovna fizička aktivnost brzo pokreće slične korisne metaboličke promene u mišićima oba pola, novo istraživanje će biti predstavljeno na godišnjem sastanku Evropskog udruženja za proučavanje dijabetesa ( EASD) (Madrid, 9–13. septembar) je pronašao.

Vežbanje ima snažan efekat na skeletne mišiće i najefikasnija je strategija za sprečavanje gubitka mišića povezanog sa gubitkom težine i dijabetesa tipa 2.

Prvi autor studije, dr Simon Dreher, sa Instituta za kliničku hemiju i patobiohemiju Univerziteta u Tibingenu, i Instituta za istraživanje dijabetesa i metaboličke bolesti, Helmholc Minhen u Tibingenu, Nemačka, kaže: „Vježbanje čuva osetljivost na insulin u zdrave osobe i obnavlja ga kod onih sa predijabetesom ili dijabetesom. Međutim, postoje razlike u vezi sa polom u tome kako skeletni mišići koriste glukozu i lipide.

„Bolje razumevanje toga kako osnovne molekularne razlike između skeletnih mišića žena i muškaraca utiču na njihov odgovor na vežbanje moglo bi da pruži dragocen uvid u to kako prilagoditi preporuke za vežbanje da bi se efikasnije sprečilo ili odložilo napredovanje dijabetesa tipa 2. Takođe bi moglo pomoći sa prevencijom gojaznosti“.

Da bi saznali više, dr Dreher i njegove kolege analizirali su molekularne razlike u biopsijama mišića kod devet muškaraca i 16 žena. Svi su bili zdravi, prosečne starosti od 30 godina, živeli sa prekomernom težinom ili gojaznošću i nisu se bavili redovnim sportskim aktivnostima.

Učesnici su izvodili jedan sat umerene do intenzivne vežbe izdržljivosti (30 minuta vožnje biciklom na ergometru, 30 minuta hodanja na traci za trčanje) pod nadzorom, tri puta nedeljno, ukupno osam nedelja. Biopsije su sakupljene u stanju mirovanja pre početka intervencije (osnovna linija), nakon prve sesije vežbanja (akutni odgovor na vežbanje) i posle poslednje sesije na kraju osam nedelja.

Epigenomika (ovo traži hemijske promene koje utiču na to da li su geni uključeni ili isključeni), transkriptomika (proučavanje RNK molekula) i proteomika (proučavanje strukture i funkcije proteina) korišćeni su u multi-omičkoj analizi mišićnih ćelija i vlakana. od biopsija.

Na početku, postojale su razlike vezane za pol u nivoima RNK lanaca, ili transkripta, u skeletnim mišićima povezanim sa homeostazom glukoze (kontrola nivoa šećera u krvi) i insulinskom signalizacijom (biohemijski put kroz koji insulin pomera šećer iz krvi i u ćelije tela).

Postojale su i razlike u proteinima koje su mišići polova koristili za pretvaranje hrane u energiju. Postojao je veći broj proteina vezanih za glikolizu (uključenih u obradu glukoze) i drugih proteina tipa vlakana koji se brzo trzaju kod muškaraca, dok su žene pokazale veću količinu proteina koji regulišu rukovanje masnim kiselinama.

„Ovo, u skladu sa rezultatima RNK, sugeriše da muški mišić ima veći kapacitet da vežba na glukozi, dok žene koriste više masnih kiselina“, kaže dr Dreher. „Ova razlika u upotrebi supstrata može biti od značaja tokom vežbanja i takođe uticati na razvoj dijabetesa tipa 2.“

Odgovor na prvu sesiju vežbanja značajno se razlikovao između neobučenih ženki i muškaraca, pri čemu su mišići muškaraca pokazali mnogo više dokaza o ćelijskom stresu, što sugeriše da se mišićima muškaraca teže prilagođavaju vežbanju nego mišićima ženki.

Posle osam nedelja vežbanja, razlike između skeletnih mišića žena i muškaraca su se smanjile, a kod oba pola su se povećali nivoi proteina uključenih u pretvaranje hrane u energiju.

„Ovo je važno jer se povećani kapacitet nakon vežbanja za korišćenje glukoze i lipida za proizvodnju energije generalno smatra ključnim za sprečavanje dijabetesa tipa 2“, kaže vođa studije profesor Cora Veigert, takođe sa Instituta za kliničku hemiju i patobiohemiju Univerziteta u Tibingenu. , i Institut za istraživanje dijabetesa i metaboličke bolesti, Helmholtz Minhen u Tibingenu, Nemačka.

„Dok se početni odgovor skeletnih mišića na vežbu razlikuje između žena i muškaraca, čini se da ponovljena vežba poništava ove razlike i pokreće korisne metaboličke promene kod oba pola.“