Neoadjuvantna imunoterapija može olakšati operaciju, poboljšati ishode za pacijente sa visokim rizikom od raka jetre

Neoadjuvantna imunoterapija može olakšati operaciju, poboljšati ishode za pacijente sa visokim rizikom od raka jetre

Pacijenti sa karcinomom jetre koji su primili inhibitore imunih kontrolnih tačaka (ICI) pre operacije – uključujući i one koji ne bi bili podobni za operaciju prema konvencionalnim kriterijumima – imali su slične rezultate kao pacijenti koji su prethodno operisani, prema rezultatima retrospektivne studije objavljene u časopisu Cancer Research Communications.

„Postoji grupa pacijenata sa visokorizičnim karcinomom jetre koji, u savremenoj eri, mogu imati dugotrajan opstanak kroz agresivno lečenje sistemskom terapijom praćenom operacijom“, rekao je Mark Iarchoan, MD, stariji autor studije i vanredni profesor onkologije u Centru za rak Džon Hopkins Kimel.

Dok je imunoterapija postala oslonac za lečenje uznapredovalog ili metastatskog karcinoma jetre, primarni modalitet lečenja pacijenata sa ranom stadijumom bolesti je samo operacija.

Samo oko 30% pacijenata ima pravo na hiruršku resekciju zbog faktora kao što su veličina tumora, blizina kritičnih struktura, prisustvo višestrukih tumorskih žarišta i zabrinutosti za bezbednost, objasnila je Mari Nakazava, MD, klinički istraživač na Johns Hopkins Kimmel. Centar za rak i prvi autor studije.

Ona je dodala da čak i pacijenti koji primaju kurativne operacije često dožive recidiv. „Postoji jaka nezadovoljena potreba da se poveća broj pacijenata koji bi mogli da se podvrgnu operaciji i, dalje, da se više pacijenata sa ranim stadijumom raka jetre transformiše u dugotrajno preživele od ove bolesti“, rekao je Nakazava.

Studije drugih karcinoma su pokazale da neoadjuvantna imunoterapija može ublažiti neke visokorizične karakteristike i pomoći neresektabilnim tumorima da ispune kriterijume za operaciju. Takođe može pomoći imunološkom sistemu da uništi mikrometastaze, sprečavajući tako daleke recidive kasnije.

Autori su pretpostavili da neoadjuvantna ICI terapija može pomoći da operacija bude bezbednija i efikasnija kod pacijenata sa visokim rizikom, lokalizovanim karcinomom jetre.

Nakazava, Iarchoan i kolege su retrospektivno ispitali ishode 92 pacijenta koji su bili podvrgnuti resekciji hepatocelularnog karcinoma u Johns Hopkinsu od 2017. do 2023. godine. Ovo je uključivalo 36 pacijenata koji su primili neoadjuvantnu ICI terapiju, od kojih su mnogi procenjivali kliničku terapiju i protoceličnu terapiju. imunoterapije pre operacije.

Pre primanja imunoterapije, 61,1% ovih pacijenata ne bi bili kandidati za kurativnu operaciju na osnovu tradicionalnih kriterijuma hirurške resekcije.

U poređenju sa pacijentima koji su prethodno operisani, pacijenti koji su primili neoadjuvantne ICI češće su pokazivali karakteristike visokog rizika, uključujući visok serumski alfa fetoprotein, tumore veće od 5 cm, invaziju portalne vene i višestruka tumorska žarišta. Karakteristike visokog rizika su ranije bile povezane sa lošijim ishodima.

U ovoj studiji, međutim, pacijenti koji su primili neoadjuvantne ICI – za koje se moglo očekivati da će imati lošije ishode zbog karakteristika visokog rizika – imali su uporedive ishode sa pacijentima koji su prethodno primili operaciju.

Među onima koji su primili neoadjuvantne ICI, 94,4% je podvrgnuto uspešnoj marginalno negativnoj hirurškoj resekciji, a medijan preživljavanja bez recidiva bio je 44,8 meseci, u poređenju sa 49,3 meseca među onima koji su lečeni prethodnom operacijom. Medijan ukupnog preživljavanja nije postignut ni u jednoj kohorti.

„Ova studija pokazuje da su kriterijumi po kojima klasifikujemo pacijente kao kandidate za kurativne terapije verovatno preuski za ovu bolest“, rekao je Iarchoan.

Autori su naglasili da su ovi nalazi retrospektivni i da imaju za cilj da generišu hipoteze, ali veruju da ovi podaci postavljaju obećavajuću fazu za buduća istraživanja. „Prospektivna ispitivanja koja su promišljeno dizajnirana na pravim populacijama mogu nam pomoći da shvatimo koji pacijenti mogu imati najviše koristi od ovog pristupa“, rekao je Nakazava.

„Naši nalazi pokazuju da sistemska terapija ne može biti korisna samo za pacijente sa uznapredovalom bolešću, već može potencijalno promeniti paradigmu kod pacijenata sa ranom stadijumom bolesti“, dodao je Iarchoan.

Ograničenja ove studije uključuju njenu retrospektivnu prirodu jedne institucije sa relativno malom veličinom uzorka. Dalje, kako je studijska kohorta sastavljena od pacijenata lečenih u nekoliko različitih kliničkih ispitivanja, kao i onih koji su prethodno bili podvrgnuti operaciji kao standardu nege, faktori kao što su osnovne karakteristike bolesti, trajanje neoadjuvantne imunoterapije (ako je primljena), upotreba lokoregionalne terapije i prijem adjuvantne imunoterapije razlikovali su se među pacijentima.