Kako se ljudske aktivnosti šire na Antarktiku, naučnici identifikuju ključna područja očuvanja

Kako se ljudske aktivnosti šire na Antarktiku, naučnici identifikuju ključna područja očuvanja

Tim naučnika predvođen Univerzitetom Kolorado Boulder identifikovao je 30 novih područja kritičnih za očuvanje biodiverziteta u Južnom okeanu koji okružuje Antarktik. U studiji objavljenoj 15. avgusta u časopisu Conservation Biology, istraživači upozoravaju da bi se bez veće zaštite koja bi ograničila ljudske aktivnosti u ovim oblastima, autohtone divlje životinje mogle suočiti sa značajnim padom populacije.

„Mnoge životinje se nalaze samo u Južnom okeanu, i sve one igraju važnu ulogu u njegovom ekosistemu“, rekla je Kasandra Bruks, viši autor i vanredni profesor na Odseku za studije životne sredine i saradnik Instituta za Arktik i Alpe. Istraživanje u CU Boulder. „Dok se Antarktik i Južni okean osećaju zaista daleko, oni su – i život u njima – ključni za funkcionisanje zemaljskih sistema,“

Južni okean je dom mnogim omiljenim životinjama kao što su pingvini Adeli, Veddelove foke i grbavi kitovi. Njegova udaljena lokacija i teški uslovi — uključujući niske temperature i veliki morski led — u velikoj meri su zaštitili biodiverzitet na Antarktiku i Južnom okeanu od ljudskih aktivnosti.

„Uprkos tome što se planeta nalazi usred masovnog izumiranja, Južni okean na Antarktiku je jedno od retkih mesta na svetu gde nijedna poznata vrsta nije izumrla“, rekla je Sara Beker, prva autorka i doktorka ovog lista. student na Odseku za studije životne sredine.

Ali kako klimatske promene zagrevaju planetu i otapaju morski led, ribolov i turizam u regionu su porasli. Ove ljudske aktivnosti ne samo da se takmiče sa divljim životinjama za resurse, već bi mogle izazvati stres i uvesti invazivne vrste i bolesti protiv kojih autohtoni divlji svet ima malo ili nimalo odbrambenih mehanizama.

Beker, Bruks i njihov tim krenuli su da identifikuju ključne oblasti biodiverziteta (KBA) u Južnom okeanu od kojih vrste zavise da bi njihove populacije opstale.

Koristili su postojeće podatke o praćenju za 13 antarktičkih i subantarktičkih morskih ptica i foka — na primer pingvine Adeli, čađave albatrose i južne foke slonova — i identifikovali 30 KBA širom Južnog okeana. Ove lokacije predstavljaju morska staništa do kojih vrste putuju radi traženja hrane, razmnožavanja i migracije.

Prethodni rad na identifikovanju zona očuvanja u Južnom okeanu u velikom obimu imao je tendenciju da grupiše različite vrste u jedan skup podataka kako bi se tražila područja važna za više vrsta. Iako je ovaj pristup vitalna komponenta planiranja očuvanja, on može previdjeti neka područja koja su ključna za određene vrste zbog njihovih jedinstvenih životnih faza i obrazaca migracije, rekao je Becker.

Na primer, tim je pronašao dve velike lokacije u vodama u blizini zaliva Amanda na istočnom Antarktiku koje služe kao ključna hranilišta za mnoge carske pingvine dok se oporavljaju nakon razmnožavanja. Istraživači su takođe identifikovali nekoliko lokacija u vodama u blizini ostrva Kembel, južno od Novog Zelanda, gde se gnezdi populacija ugroženih sivoglavih albatrosa. Drugi slični napori velikih razmera za obeležavanje očuvanja, kao što su važna područja za ptice ili ekološki i biološki značajna područja, nisu označili ove lokacije kao prioritetne.

„Naša studija premošćuje jaz između široke perspektive i specifičnih potreba pojedinačnih populacija, dodajući važan sloj detalja“, rekao je Becker.

Istraživači se nadaju da će međunarodna tela i vlade uzeti u obzir ove nalaze kada razvijaju strategije očuvanja i određuju područja u kojima bi ribolov trebalo da bude ograničen.

„Smanjenjem ribolova ili turističkih interakcija u ovim ključnim oblastima biodiverziteta, potencijalno možemo dati ovim životinjama najbolje šanse da se prilagode i postanu otporne na klimatske promene“, rekao je Bruks, koji je takođe saradnik Instituta za istraživanje Arktika i Alpa CU Boulder.

Južni okean je jedan od najvažnijih zaštitnih slojeva klimatskih promena. Njena hladna voda obuhvata 40% emisija ugljen-dioksida koje proizvodi ljudi širom sveta i 60–90% viška toplote usled klimatskih promena.

„Antarktik je daleko, ali ono što se tamo dešava ne prestaje tu“, rekao je Bruks. „Šuvski požari ovde u Koloradu povezani su sa onim što se dešava u Južnom okeanu. Čineći više da zaštitimo Antarktik, mi zapravo želimo da stvorimo svet koji je pogodniji za život za sve nas.“Istražite dalje