„Roboti ubice“ postaju prava pretnja u Africi

„Roboti ubice“ postaju prava pretnja u Africi

Upotreba bespilotnih letelica u Sahelu, afričkom regionu koji je tokom većeg dela protekle decenije opterećen nasiljem izazvanim džihadističkim pobunama, postalo je pravi problem. U aprilu je, na primer, ogranak Al Kaide u Sahelu, Jama’at Nusrat al Islam va al Muslimeen, navodno izveo napad na rivalsku miliciju koristeći bespilotne letelice modifikovane granatama i minobacačem u centralnom Maliju.

Ali još više zabrinjava činjenica da su njihove varijante napajane veštačkom inteligencijom, koje su poznate kao smrtonosni autonomni sistemi oružja (Zakoni), raspoređeni u Africi poslednjih godina. Zakoni su posebna klasa sistema naoružanja koji može samostalno da vrši nadzor, bira mete i izvodi napade.

Postoji zabrinutost da bi ovo oružje moglo pasti u ruke terorističkih grupa ako se poveća njihovo raspoređivanje u Africi. Nekoliko naprednih dronova je već izgubljeno u protivterorističkim operacijama kako na kontinentu tako i drugde, zbog tehničke greške ili napada pobunjenika.

SAD su navodno izgubile tri drona MK-9 Reaper od Huta u Jemenu u maju 2024. i MK-1 Predator u Libiji i Nigeru u novembru 2019. i februaru 2023. respektivno.

Takođe postoji niz etičkih pitanja povezanih sa autonomnim oružjem. Oni daju mašinama slobodu i sposobnost da oduzmu ljudske živote i svode mete na puke tačke podataka. Ipak, izgleda da je upotreba dronova opremljenih veštačkom inteligencijom u porastu.

Ukrajinske snage navodno koriste bespilotne letelice koje su integrisane sa osnovnim oblikom veštačke inteligencije kako bi im pomogle u navigaciji i izbegle da budu zaglavljene prilikom izvođenja napada unutar Rusije. Izrael koristi sistem preporuka veštačke inteligencije u Gazi pod nazivom „Lavanda“ koji je dizajniran da koristi algoritme za identifikaciju Hamasovih operativaca kao mete. A SAD su takođe rasporedile sisteme koji koriste veštačku inteligenciju za pronalaženje ciljeva za vazdušne napade u Siriji i Jemenu.

Ovo nisu primeri autonomnog oružja. I, u vreme pisanja ovog teksta, postojala su samo dva slučaja gde je autonomno oružje možda bilo raspoređeno u Africi — od kojih se samo jedan dogodio u aktivnoj borbenoj situaciji. Ali implikacije raspoređivanja ovih sistema naoružanja u Africi su i dalje oštre.

Prema izveštaju koji su UN objavile u martu 2021. godine, snage koje podržava libijska vlada rasporedile su dron proizveden u Turskoj pod nazivom Kargu-2 tokom borbe sa borcima neprijateljske milicije prethodne godine. U izveštaju se kaže da je dron „lovio i daljinski angažovao“ borce i sugeriše da je možda autonomno birao mete. U izveštaju se ne navodi da li je bilo povređenih ili povređenih.

Ova vest je zabrinjavajuća. Napadni dron Kargu generalno detonira eksplozivno punjenje u neposrednoj blizini mete kako bi izbegao kolateralnu štetu. Međutim, postoje sumnje u sposobnost drona da razlikuje legitimne vojne ciljeve od civila.

Nedavno, u maju 2024., američka afrička komanda testirala je autonomni dron u Librevilu, u Gabonu, u vežbi sa zapadnoafričkim državama kako bi podržala njihove napore u borbi protiv piraterije. Dron, poznat kao Triton, koristi skenere i senzore visoke rezolucije za autonomno prikupljanje obaveštajnih podataka i sprovođenje protivmera.

Dron Triton ima vazdušnu i pomorsku varijantu i sposoban je da luta ispod vode više od nedelju dana ili da izvodi operacije na površini u periodu od dve nedelje.

Izgledi da autonomno oružje padne u ruke terorističkih grupa i milicija u Sahelu je alarmantno. Oni bi uveli novu smrtonosnu dimenziju ionako brutalnog sukoba.

Postoji potreba za pravnim okvirima koji bi se mogli koristiti za regulisanje razvoja ovih sistema i sankcionisanje onih koji krše takve konvencije. U decembru 2023. godine, UN su objavile planove za zabranu oružja koje radi bez ljudskog nadzora do 2026. godine.

Odlaganje zabrane do 2026. godine omogućiće nastavak razvoja i upotrebe ovog oružja. Ali, u svakom slučaju, izgleda da se fokus sada pomera ka razvoju dobrovoljnih smernica za najbolje prakse, a ne na nametanje potpune zabrane ovih sistema.

Na afričkim zemljama je da razviju zajedničku poziciju o zakonima i rade sa globalnim telima kao što su UN na zabrani njihovog raspoređivanja na kontinentu. Oni koji ih proizvode moraju pronaći alternativna mesta za upotrebu ovih smrtonosnih mašina.