Nova analiza osporava tvrdnje o namernim sahranama kod Homo naledi

Nova analiza osporava tvrdnje o namernim sahranama kod Homo naledi

Novi rad antropologinje Kimberli Foeke sa Univerziteta Džordž Mejson dovodi u pitanje prethodne tvrdnje o namernim sahranama hominida vrste Homo naledi, koje su postavile velike naslove prošle godine. Ova tvrdnja, koju je prvi put izneo paleoantropolog Lij Berger sa Univerziteta Vitvatersrand, tvrdila je da su ostatci Homo naledi u pećini u Južnoj Africi namerno sahranjeni, što bi predstavljalo značajan uvid u njihove kulturne prakse.

Foeke i njen tim su otkrili brojne nedostatke u analizi podataka Bergerovog tima. U svom radu objavljenom u Paleoantropologiji, Foeke i kolege ukazuju na ozbiljne strukturne probleme u analizi podataka, vizualizaciji i interpretaciji. Takođe su identifikovali pogrešnu primenu statističkih metoda. Prema njihovoj analizi, Bergerovi zaključci nisu podržani dostupnim podacima.

Foeke i tim su analizirali uzorke tla u pećini i utvrdili da ne postoji značajna razlika između tla oko kostiju i tla u ostatku pećine, što je u suprotnosti sa tvrdnjama Bergerovog tima o namernom zatrpavanju. Oni su otkrili da metoda prikupljanja podataka nije bila adekvatno opisana, što je dovelo do nejasnoća u analizi.

Istraživači uključeni u originalni rad, poput geohemičara Tebogoa Makhubela sa Univerziteta u Johanesburgu, priznaju da su neke kritike opravdane i da rad trenutno prolazi kroz reviziju. Makhubela je izjavio da je tim svestan problema i radi na ispravci.

Foeke i njeni kolege apeluju na naučnu zajednicu da pristupi izuzetnim tvrdnjama sa oprezom i da se osigura da naučni radovi ispunjavaju visoke standarde pre nego što budu objavljeni. Ovaj slučaj naglašava važnost kritičkog ispitivanja i rigoroznog pregleda u arheološkim i antropološkim istraživanjima.

Iako rezultati Foeke i njenog tima ne isključuju mogućnost da Homo naledi nisu imali rituale sahrane, trenutno nedostaju dovoljno jaki dokazi da bi se podržale Bergerove tvrdnje. Kao i uvek, nauka se razvija kroz stalnu evaluaciju i preispitivanje, a ovaj slučaj služi kao podsetnik na značaj rigorozne analize i transparentnosti u istraživačkom radu.