Istraživači tvrde da je davno izgubljena tehnologija korišćena za izgradnju legendarne Džoserove piramide

Istraživači tvrde da je davno izgubljena tehnologija korišćena za izgradnju legendarne Džoserove piramide

Veličanstvena stepenasta piramida koja stoji visoko u staroegipatskoj nekropoli Sakara je zaista jedno od čuda antičkog sveta.

Podignuta pre nekih 4.500 godina, grobnica faraona Džosera je najraniji poznati primer egipatskih kolosalnih kamenih građevina; spomenik ne samo kralju, već i inženjerskoj genijalnosti ljudi koji su naselili ovu zemlju pre hiljadama godina.

Kako je izgrađeno ovo arhitektonsko čudo – posebno s obzirom na njegovo oštro odstupanje od bilo koje zgrade koja je postojala ranije – bilo je od intenzivnog interesa za arheologe i istoričare.

Sada je tim predvođen egiptologom Kzavijeom Landroom iz Paleotehnike u Francuskoj možda otkrio značajan trag.

Prethodno neobjašnjiva struktura u Sakari, tvrde oni, je u stvari brana, što podržava hipotezu da je lift na vodeni pogon pomogao pomeranju materijala korišćenih u izgradnji piramide.

Ovo je potkrepljeno otkrićem nekoliko drugih karakteristika, uključujući ono što istraživači tumače kao ostatke nove vrste hidrauličnog lifta: centralno okno kroz koje bi voda kanalisana odozdo mogla da teče poput lave u vulkanu, podižući plutajuću platformu koja bi biti sposoban da transportuje velike stene do vrha piramide.

Novo tumačenje strukture ne samo da pomaže u objašnjavanju konstrukcije piramide, već i na nekoliko drugih neidentifikovanih karakteristika u Sakari, povezujući ih zajedno u uredan paket.

„Na osnovu transdisciplinarne analize, ova studija po prvi put pruža objašnjenje funkcije i procesa izgradnje nekoliko kolosalnih struktura pronađenih na lokalitetu Sakara“, pišu istraživači u svom radu.

„Rezultati pokazuju da ograđeni prostor Gisr el-Mudir ima karakteristiku brane koja je namenjena da uhvati sediment i vodu, dok Duboki rov kombinuje tehničke zahteve postrojenja za prečišćavanje vode za uklanjanje sedimenata i zamućenja. Zajedno, ove dve strukture formiraju ujedinjeni hidraulički sistem koji poboljšava čistoću vode i reguliše protok za praktične svrhe i vitalne potrebe, naša analiza pokazuje da bi ova voda bez taloga mogla da se koristi za izgradnju piramide pomoću hidrauličnog sistema lifta.

Đoserova piramida je duboko impresivna; ogromno zdanje od krečnjaka koje se nadvija nad okolnom nekropolom u obliku šest „stepenica“ koje mu daju prepoznatljiv, ikonički profil na nebu.

Njegova izgradnja označila je prekretnicu za drevnu egipatsku civilizaciju, predstavljajući dolazak džinovskih grobnica u kojima su kraljevi i kraljice sahranjivani za svoje putovanje u zagrobni život.

Oko njega, međutim, postoji nekoliko struktura čija je namena manje jasna.

Ograđeni prostor Gisr el-Mudir je veliki, pravougaoni zid koji zatvara prostor koji bi mogao udobno da primi nekoliko fudbalskih terena, samo nekoliko stotina metara od piramide. Postoji i niz jama uklesanih u zemlju izvan piramide, u dubokom rovu koji okružuje piramidu.

Istraživači veruju da su ove strukture možda povezane. Ograđeni prostor, pokazalo je njihovo istraživanje, mogao je da funkcioniše kao zaštitna brana, dizajnirana da zahvati vodu iz poplavne ravnice koja je nekada ispunjavala to područje. Kanalisanje vode kroz rov bi pomoglo da se filtrira sediment dok voda prolazi kroz svaki odeljak.

Čista voda koja teče preko brane kroz rov i gore kroz šahtove piramide u izgradnji mogla je da se koristi za podizanje drvene platforme, podižući teške materijale tamo gde su potrebni.

To je novi predlog koji bi trebalo podržati osim modela koji sugerišu da je to moguće. Ne znamo, na primer, koliko je vode bilo dostupno na tom području tokom vremena kada je piramida izgrađena, niti kako bi se kontrolisalo točenje vode u i iz šahta piramide.

Takođe je važno napomenuti da su druga transportna sredstva verovatno korišćena, u najmanju ruku da bi se teški materijali dovezli do lifta ili da bi se podigli kada je snabdevanje vodom bilo premalo da bi lift mogao da radi. Dakle, moguća upotreba tehnologije hidrauličnog podizanja ne negira prethodna istraživanja o tome kako je konstrukcija projektovana. Baš kao i danas, kombinacija tehnologija prilagođenih različitim potrebama bi bila verovatna.

Ono što nalazi ističu je mogućnost da smo potcenili domišljatost starih Egipćana i sugerišu da moramo pažljivije da razmotrimo tehnike izgradnje piramida.

„Čini se da je hidraulični mehanizam za podizanje revolucionaran za izgradnju kamenih konstrukcija i ne nalazi nikakvu paralelu u našoj civilizaciji“, pišu istraživači.

„Ova tehnologija pokazuje odlično upravljanje energijom i efikasnu logistiku, što je možda pružilo značajne mogućnosti za izgradnju uz smanjenje potrebe za ljudskim radom. Štaviše, postavlja se pitanje da li su i druge piramide Starog kraljevstva, osim Stepaste piramide, izgrađene koristeći slične, potencijalno nadograđeni procesi, tačka koja zaslužuje dalju istragu.“

Istraživanje je objavljeno u PLOS One.