Tačnost dijagnostičkih testova krvi za Alchajmerovu bolest varira

Tačnost dijagnostičkih testova krvi za Alchajmerovu bolest varira

Neurolozi dijagnostikuju kognitivno oštećenje kliničkim pregledom pamćenja i veština razmišljanja. Da bi se utvrdilo da li je Alchajmerova bolest uzrok kognitivnog oštećenja, moraju se pribaviti dokazi o specifičnim promenama u mozgu koje karakterišu Alchajmerovu bolest, obično putem skeniranja mozga ili kičmenog udara. Identifikacija ljudi čiji su kognitivni simptomi posledica Alchajmerove bolesti je kritična sada kada su dostupne nove terapije za Alchajmerovu bolest koje bi mogle da promene tok bolesti.

Da bi dijagnoza bila pogodnija za pacijente, mnoge kompanije su počele da prodaju testove krvi za Alchajmerovu bolest potrošačima, a najmanje pet kompanija sada nudi ove testove lekarima za kliničku upotrebu. Lekari nemaju načina da znaju koji su testovi najtačniji, jer do sada testovi nisu ocenjivani u direktnom poređenju koristeći istu populaciju, metode i kriterijume.

Suzanne Schindler, MD, Ph.D., i njen tim na Medicinskom fakultetu Univerziteta Vašington u Sent Luisu vodili su analizu podataka upoređujući tačnost šest komercijalnih testova krvi, od kojih su četiri klinički dostupna, u otkrivanju znakova Alchajmerove bolesti, posebno prisustvo karakterističnih amiloidnih plakova u mozgu. Analiza je pokazala da su neki od testova dovoljno tačni da zamene kičmeni stub i skeniranje mozga kod mnogih pacijenata sa kognitivnim oštećenjem. Rezultati su predstavljeni danas, 30. jula, na usmenoj sesiji na Međunarodnoj konferenciji Alchajmerove asocijacije u Filadelfiji.

„Neki testovi krvi su tačni, a neki nisu, a doktori ne znaju koje testove da koriste“, rekao je Šindler, vanredni profesor neurologije na Vašingtonskom univerzitetu i glavni autor studije. „Sa ovim direktnim poređenjem, lekari sada imaju pouzdanije informacije o tome koji testovi će im najbolje pomoći da pruže tačnu dijagnozu svojim pacijentima.

Potvrđivanje da je kognitivno oštećenje uzrokovano Alchajmerovom bolešću – u ranoj fazi bolesti – ključno je za obezbeđivanje pristupa najnovijoj generaciji terapija za Alchajmerovu bolest. U protekle dve godine, Uprava za hranu i lekove (FDA) je odobrila dva leka koji usporavaju putanju bolesti, a još ih je u pripremi. Oba leka odobrena od strane FDA ciljaju na amiloid, tako da lekari moraju da potvrde da pacijent ima nakupljanje amiloida u mozgu pre nego što mogu da prepišu lečenje. Pored toga, dijagnoza mora biti potvrđena što je ranije moguće u toku bolesti, jer su lekovi odobreni samo za osobe sa veoma blagim do blagim simptomima.

Tim je procenio sposobnost šest komercijalno dostupnih testova krvi da otkriju proteine u krvi koji su u korelaciji sa ključnim karakteristikama Alchajmerove bolesti: amiloidni plakovi i zamršenost proteina tau u mozgu, smanjen volumen mozga i kognitivna oštećenja. Šest testova su razvili ALZpath, C2N Diagnostics, Fujirebio Diagnostics, Janssen, Kuanterik i Roche Diagnostics. C2N Diagnostics je startup Univerziteta u Vašingtonu, a njegovi testovi za Alchajmerovu bolest su zasnovani na tehnologiji koju je univerzitet licencirao za C2N.

Uzorci krvi i podaci o učesnicima su dobijeni od Inicijative za neuroimaging Alchajmerove bolesti (ADNI), dugotrajne saradnje na više lokacija dizajnirane da identifikuje Alchajmerove biomarkere i da unapredi razvoj biomarkera deljenjem podataka i resursa unutar istraživačke zajednice. Studija je obuhvatila 392 osobe koje su dale uzorke krvi u roku od šest meseci nakon skeniranja mozga. Učesnici su imali srednju starost od 78,1 godina, a nešto manje od polovine (49%) je pokazalo kognitivno oštećenje.

Svaki od šest testova merio je nivoe u krvi jednog ili više biomarkera povezanih sa Alchajmerovom bolešću. U šest testova, pet različitih biomarkera je mereno različitim tehnikama. Jedan biomarker, korišćen u četiri od testova, pokazao se izuzetno tačnim u identifikaciji znakova Alchajmerove bolesti: oblik tau poznat kao fosforilovani tau 217 (p-tau217).

„Neki ljudi su mislili da ćemo možda morati da izmerimo više biomarkera da bismo saznali različite karakteristike Alchajmerove bolesti“, rekla je dr Kellen Petersen, instruktor neurologije na Medicinskom fakultetu. Petersen je zajedno vodio analizu podataka za studiju i održaće usmenu prezentaciju na međunarodnoj konferenciji o Alchajmeru. „To nije ono što smo otkrili. P-tau217 sam može učiniti sve. Tačno je predvideo nivoe amiloida i tau u mozgu, zapremine mozga i kognitivne simptome. Bio je tačniji od bilo kog drugog biomarkera, ili čak bilo koje kombinacije biomarkera, preko granice.“

Četiri testa koja uključuju mere p-tau217 su se dobro pokazala, bez obzira na pristup koji su zauzeli merenju proteina. Dva najbolja postigla u svim merama bili su PrecivitiAD2 kompanije C2N Diagnostics i Lumipulse kompanije Fujirebio.

U junu, Globalna inicijativa izvršnog direktora za Alchajmerovu bolest objavila je rad u časopisu Nature Reviews Neurology koji postavlja okvir za korišćenje krvnih testova u kliničkoj nezi Alchajmerove bolesti i preporučuje minimalne kriterijume za prihvatljiv učinak. Šindler je glavni autor tog dokumenta.

„Zaključili smo da, da bi se koristili bez drugog testa, testovi krvi moraju biti tačni koliko i testovi cerebrospinalne tečnosti koje je odobrila FDA, koji su približno 90% osetljivi i specifični za identifikaciju Alchajmerove bolesti kod osoba sa kognitivnim oštećenjem“, rekao je Šindler. „U ovoj trenutnoj studiji, p-tau217 testovi su ispunili taj standard, ali ostali nisu.“