Parazit dizajniran da isporučuje terapijske proteine u nervne ćelije

Parazit dizajniran da isporučuje terapijske proteine u nervne ćelije

Međunarodni tim neurobiologa razvio je način korišćenja parazita za isporuku proteinskih terapija kroz krvno-moždanu barijeru za lečenje poremećaja nervnih ćelija. U svojoj studiji objavljenoj u Nature Microbiologi, grupa je konstruisala parazit Tokoplasma gondii da proizvodi protein za lečenje poremećaja mozga.

Časopis je objavio istraživački brifing u istom broju koji opisuje rad tima.

Pokazalo se da je lečenje nekih moždanih bolesti teško zbog problema transporta lekova kroz krvno-moždanu barijeru. Za ovu novu studiju, istraživački tim je pronašao način da prevaziđe ovaj problem projektovanjem parazita koji je prirodno sposoban da prođe kroz barijeru.

Tokoplasma gondii je čest parazit kod toplokrvnih životinja — prethodna istraživanja su pokazala da lako putuje od creva do mozga. Većina ljudi zaraženih parazitom nije svesna toga; neki, međutim, razviju stanje zvano toksoplazmoza, koje može izazvati razne probleme u mozgu.

Prethodna istraživanja su pokazala da parazit ima tri organele koje luče supstance za sopstvenu upotrebu. Istraživački tim je napravio dva od njih da luče proteine koji se trenutno koriste za lečenje nekih neuroloških oboljenja. Zatim su ih testirali da vide koliko dobro rade.

Prvi je uključivao testiranje sa organoidima ljudskog mozga. Istraživači su uveli T. gondii, projektovan da proizvodi i isporučuje protein pod nazivom MeCP2, koji se koristi kao tretman za Rettov sindrom, u organoide. Otkrili su da su konstruisani paraziti stigli do željenih neurona i uspešno isporučili protein.

Tim je zatim testirao svoje konstruisane parazite na živim miševima na tri načina. Prvo su miševima jednostavno ubrizgali fiziološki rastvor koji je sadržao projektovani T. gondii. U drugom ispitivanju su uradili isto sa T. gondii koji nije bio projektovan, au trećem su ubrizgali fiziološki rastvor bez T. gondii.

Tim je otkrio da inženjering T. gondii nije ometao njegovu sposobnost da pređe krvno-moždanu barijeru ili izazove upalu. Oni sugerišu da je ovo samo prvi korak u korišćenju pristupa za lečenje neuroloških poremećaja u budućnosti.