Novo istraživanje, koje će biti predstavljeno na godišnjem sastanku Evropskog udruženja za proučavanje dijabetesa (EASD) u Madridu od 9. do 13. septembra, otkriva značajnu vezu između roditelja koji imaju dijabetes tipa 1 (T1D) i rizika od razvoja ovog stanja kod dece. Studija, koja je najveća te vrste, ukazuje na to da je verovatnoća da će dete dobiti T1D skoro dvostruko veća ako otac ima ovo stanje u poređenju sa majkom koja ga ima.
Istraživači su analizirali podatke iz pet studija, obuhvatajući 11.475 osoba sa T1D, kako bi istražili nasledni genetski rizik od T1D kod osoba čiji su roditelji pogođeni ovim stanjem. Rezultati ukazuju da je verovatnoća veća za 1,8 puta da će osoba imati oca sa T1D nego majku sa istim stanjem, bez obzira na to da li je dijagnoza postavljena u detinjstvu ili kasnije u životu.
Otkrića sugerišu da je relativna zaštita povezana sa majkom dugoročni efekat koji se proteže iu odraslom životu. Istraživači su takođe istraživali genetski rizik od T1D kod osoba sa majkama i očevima pogođenim ovim stanjem, zaključujući da relativna zaštita nije posledica nasleđenih gena.
Ključno je istaći da je važan tajming roditeljske dijagnoze – veća je verovatnoća da će dete imati oca sa T1D samo ako je roditelju dijagnostikovana bolest pre nego što je osoba rođena. Drugim rečima, čini se da majka sa T1D pruža detetu zaštitu od ovog stanja samo ako majka ima dijagnozu tokom trudnoće.
Ovo istraživanje pruža nove uvide u razlike u roditeljskom riziku, relativnu zaštitu majke od T1D i osnovne mehanizme ovog stanja. Razumevanje ovih faktora bi moglo pomoći u razvoju novih terapijskih pristupa za prevenciju dijabetesa tipa 1, otvarajući mogućnosti za tretmane koji imitiraju zaštitne elemente koje majka pruža.
Dalja istraživanja su neophodna kako bi se bolje razumela uloga izloženosti dijabetesu tipa 1 u materici i njen uticaj na razvoj ove bolesti. Ova studija ukazuje na potrebu za pravovremenim tretmanima koji bi mogli sprečiti pojavu dijabetesa tipa 1 kod osoba sa visokim rizikom od oboljevanja.
