Kako teorije zavere polarizuju društvo i izazivaju nasilje

Kako teorije zavere polarizuju društvo i izazivaju nasilje

U današnjem tehnološki međusobno povezanom svetu, sposobnost izmišljanja i širenja teorija zavere postala je lakša nego ikada ranije. To je postalo očigledno nakon nedavnog pokušaja atentata na bivšeg predsednika SAD Donalda Trampa. Milioni su se okupili na društvenim mrežama da podele svoja tumačenja događaja i navodnih motiva potencijalnog ubice.

Teorije „BlueAnona“ sugerišu da je napad izrežiran da bi se uticalo na predstojeće izbore. BlueAnon, igra na QAnonu, odnosi se na teorije zavere koje zastupaju liberali.

Brzo širenje takvih teorija podstaklo je već postojeće eho komore, gde su dezinformacije često bile pojačane bez provere ili kritičkog ispitivanja.

Međutim, pokušaj Trampovog života teško da je novi fenomen. Političko nasilje, poput atentata na političke lidere, dešavalo se u redovnim intervalima – posebno u Sjedinjenim Državama. Ono što je novo je način na koji tehnologija, posebno društveni mediji, pojačavaju zavereničku retoriku i otežavaju je izazivanje.

Teorije zavere su u suštini dezinformacije koje iznosi nekoliko pojedinaca ili grupa da bi objasnili određene događaje. Ove teorije nisu zasnovane toliko na objektivnim činjenicama, već na često labavo povezanim delovima informacija.

Poslednjih godina, na primer, KAnon se pojavio kao značajan fenomen, promovišući ideje poput duboke države koja kontroliše vladu Sjedinjenih Država i koja ima za cilj da održi vlast. Pandemija COVID-19 izazvala je mnoštvo teorija zavere o svemu, od porekla virusa do bezbednosti vakcina. U Kanadi su se teorije zavere kovitlale tokom takozvanog Konvoja slobode koji je nedeljama okupirao centar Otave 2022.

Danas su platforme društvenih medija postale primarni put za širenje takvih teorija. Sledbenici često postoje u eho komorama gde crpe i jačaju svoja uverenja jedni od drugih. Ponekad informacije koje izgledaju bezopasne za deljenje. Međutim, kada se jednom podeli, može dovesti do značajnih negativnih posledica, uključujući radikalizaciju ka nasilju.

Mnogi bi mogli povezati teorije zavere sa ekstremno desničarskom politikom. Međutim, naučnici koji se bave radikalizacijom primetili su da je „konspirativniji način razmišljanja postao izraženiji u liberalnim krugovima u poslednjih osam meseci“. Meta’s Threads je postalo leglo zavereničkog sadržaja BlueAnona, pokazujući da teorije zavere nisu ograničene ni na jedan politički spektar.

Radikalizacija ljudi na nasilje: Teorije zavere pružaju pojedincima neophodnu ideologiju da opravdaju nasilje. Proces radikalizacije je često suptilan, počinje sa naizgled bezazlenim sadržajem i postepeno ohrabruje mlade ljude da se udalje od umerenih, mejnstrimova ka ekstremnijim uverenjima i postupcima.

Oštećivanje nevinih ljudi: Teorije zavere mogu da naškode nedužnim ljudima koji možda nemaju nikakve veze sa njima. Na primer, jednog italijanskog sportskog komentatora su teoretičari zavere lažno optužili da stoji iza atentata na Trampov život, tvrdeći da je on „antifa ekstremista“. Takve optužbe su mogle narušiti njegovu reputaciju i potencijalno ga dovesti u opasnost. Lični i profesionalni životi ljudi mogu biti ozbiljno pogođeni, što može dovesti do gubitka posla, društvenog ostrakizma, pa čak i pretnji po njihov život.

Pretvaranje dezinformacija u dezinformacije: Ono što počinje kao dezinformacije često se može pretvoriti u namernu dezinformaciju sa smrtonosnim ishodom. Ljudi bi mogli opravdati svoje postupke tvrdnjom da su bili loše informisani ili da se šale, ali takve navodno bezazlene informacije mogu se pretvoriti u štetne dezinformacije.

Nacistički propagandista Džozef Gebels je neslavno rekao: „Ponavljajte laž dovoljno često, i ona postaje istina“. Uz ogroman domet društvenih medija, bilo koji deo neproverene informacije može se replicirati milionima puta, ubeđujući čak i obrazovane ljude da veruju u očigledno lažne priče.

Podsticanje rasizma i netrpeljivosti: Teorije zavere mogu podstaći rasizam prema određenim grupama. Napad na Trampa izazvao je novi krug antisemitizma. Neonacističke i bele grupe suprematista pokušavale su da okrive Jevreje za napad.

Podrivanje demokratskih institucija: Teorije zavere često namerno ciljaju na demokratiju i njene institucije. Nakon pokušaja atentata, mnogi na američkoj desnici i u desničarskim medijima optužili su američku tajnu službu da je deo zavere, tvrdeći da nije uspela da zaštiti Trampa. Neki, uključujući političare visokog profila, pozvali su šefa Tajne službe da podnese ostavku.

Takve teorije narušavaju poverenje u vladu i njene institucije i mogu imati dugoročne štetne posledice po demokratiju.

Gore navedeni uticaji su samo neki od mnogih koji su se pojavili nakon nedavnog pokušaja atentata. Postaje sve jasnije da reči političkih lidera, uticajnih, poznatih ličnosti, pa čak i običnih korisnika interneta imaju značajnu težinu, potencijalno radikalizujući ljude i motivišući ih da razmotre nasilje kao sredstvo za postizanje određenih ciljeva.

Za političke lidere je ključno da pokažu uzdržanost i ublaže svoj jezik. Kompanije društvenih medija imaju jednaku obavezu da uklone štetan sadržaj čim se pojavi.

Rešavanje posledica teorija zavere zahteva višestruki pristup. Vlade i tehnološke kompanije moraju da sarađuju kako bi kreirale i sprovodile politike koje smanjuju širenje štetnog sadržaja uz poštovanje slobode govora. Lideri zajednice treba da promovišu dijalog i razumevanje, suprotstavljajući se dezinformacijama činjenicama i empatijom.

Baveći se ovim problemima, možemo početi da ublažavamo smrtonosne posledice teorija zavere i radimo na informisanijem i kohezivnijem društvu. Promovisanje istine i transparentnosti u javnom diskursu je od suštinskog značaja za održavanje zdravlja naših demokratskih institucija i obezbeđivanje pravednijeg i mirnijeg sveta za sadašnje i buduće generacije.