Naučnici otkrivaju da isključivanje inflamatornog proteina dovodi do dužeg, zdravijeg životnog veka kod miševa

Naučnici otkrivaju da isključivanje inflamatornog proteina dovodi do dužeg, zdravijeg životnog veka kod miševa

Naučnici iz Laboratorije medicinskih nauka Saveta za medicinska istraživanja i Imperijal koledža u Londonu otkrili su da „isključivanje“ proteina zvanog IL-11 može značajno da produži zdrav život miševa za skoro 25%.

Naučnici su, radeći sa kolegama sa Medicinske škole Duke-NUS u Singapuru, testirali efekte IL-11 stvarajući miševe kojima je izbrisan gen koji proizvodi IL-11 (interleukin 11). Ovo je produžilo život miševa u proseku za preko 20%.

Takođe su lečili miševe stare 75 nedelja — što je ekvivalentno starosti od oko 55 godina kod ljudi — injekcijom anti-IL-11 antitela, leka koji zaustavlja efekte IL-11 u telu.

Rezultati, objavljeni u časopisu Priroda, bili su dramatični, a miševima je davan lek protiv IL-11 od starosti od 75 nedelja do smrti, čiji je srednji životni vek produžen za 22,4% kod muškaraca i 25% kod ženki. Miševi su živeli u proseku 155 nedelja, u poređenju sa 120 nedelja kod netretiranih miševa.

Tretman je u velikoj meri smanjio smrtnost od raka kod životinja, kao i mnoge bolesti izazvane fibrozom, hroničnim zapaljenjem i lošim metabolizmom, koji su obeležja starenja. Uočeno je vrlo malo neželjenih efekata.

Profesor Stjuart Kuk, koji je bio ko-korespondent, iz Laboratorije medicinskih nauka Saveta za medicinska istraživanja (MRC LMS), Imperial College London i Duke-NUS Medical School u ​​Singapuru, rekao je: „Ovi nalazi su veoma uzbudljivi. Lečeni miševi su imali manje karcinoma i bili su oslobođeni uobičajenih znakova starenja i krhkosti, ali smo takođe videli smanjeno trošenje mišića i poboljšanje mišićne snage. Drugim rečima, stari miševi koji su primali anti-IL11 bili su zdraviji.

„Ranije predloženi lekovi i tretmani koji produžavaju život ili su imali loš profil nuspojava, ili ne deluju na oba pola, ili bi mogli da produže život, ali ne i zdrav život, međutim izgleda da to nije slučaj sa IL-11. .“

„Iako su ovi nalazi samo kod miševa, to podiže primamljivu mogućnost da bi lekovi mogli imati sličan efekat na starije ljude. Tretmani protiv IL-11 su trenutno u kliničkim ispitivanjima kod ljudi za druga stanja, potencijalno pružajući uzbudljive mogućnosti za proučavanje njegovih efekata u starenju ljudi u budućnosti“.

Istraživači su istraživali IL-11 dugi niz godina i 2018. su bili prvi koji su pokazali da je IL-11 profibrotičan i proinflamatorni protein, što je poništilo godine pogrešne karakterizacije kao antifibroznog i antiinflamatornog.

Docent Anissa Vidjaja, koja je bila ko-korespondent, sa Medicinske škole Duke-NUS u Singapuru, rekla je: „Ovaj projekat je započeo još 2017. godine kada nam je naš saradnik poslao uzorke tkiva za drugi projekat. Iz radoznalosti sam pokrenuo neki eksperimenti za proveru nivoa IL-11 Iz očitavanja smo jasno videli da se nivoi IL-11 povećavaju sa godinama i tada smo se zaista uzbuđivali!

„Otkrili smo da ovi rastući nivoi doprinose negativnim efektima u telu, kao što su zapaljenje i sprečavanje zarastanja organa i regeneracije nakon povrede. Iako je naš rad rađen na miševima, nadamo se da će ovi nalazi biti veoma relevantni za ljudsko zdravlje, s obzirom da videli smo slične efekte u studijama ljudskih ćelija i tkiva.

„Ovo istraživanje je važan korak ka boljem razumevanju starenja i mi smo pokazali, na miševima, terapiju koja bi potencijalno mogla da produži zdravo starenje, smanjujući slabost i fiziološke manifestacije starenja.“

Ranije su naučnici tvrdili da je IL-11 evolutivni mamurluk kod ljudi, jer iako je vitalan za regeneraciju udova kod nekih životinjskih vrsta, smatra se da je u velikoj meri suvišan kod ljudi.

Međutim, nakon otprilike 55. godine kod ljudi, proizvodi se više IL-11 i prošla istraživanja su to povezala sa hroničnom upalom, fibrozom u organima, poremećajima metabolizma, gubitkom mišića (sarkopenijom), slabošću i srčanom fibrozom. Ova stanja su mnogi od znakova koje povezujemo sa starenjem.

Kada se kod pojedinca jave dva ili više takvih stanja, to je poznato kao multimorbiditet, koji obuhvata niz stanja uključujući bolesti pluća, kardiovaskularne bolesti, dijabetes, pad vida i sluha i niz drugih stanja.

Profesor Kuk je rekao: „Aktivnost gena IL-11 raste u svim tkivima kod miša sa godinama. Kada se uključi, uzrokuje multimorbiditet, što je bolest starenja i gubitka funkcije u celom telu, u rasponu od vida do sluha, od mišića do kose, i od pumpne funkcije srca do bubrega.“

Prema mnogim vodećim zdravstvenim telima, uključujući NHS i SZO, multimorbiditet i slabost su priznati među najvećim globalnim izazovima zdravstvene zaštite u 21. veku.

Trenutno nije dostupan nijedan tretman za multimorbiditet, osim pokušaja da se pojedinačno tretiraju odvojeni višestruki osnovni uzroci.

Naučnici upozoravaju da su rezultati ove studije bili na miševima i da je bezbednost i efikasnost ovih tretmana kod ljudi potrebno dalje utvrđivanje u kliničkim ispitivanjima pre nego što ljudi razmisle o upotrebi anti-IL-11 lekova u ovu svrhu.