Studija otkriva da nepravilni obrasci spavanja mogu dovesti do povećanog rizika od dijabetesa tipa 2

Studija otkriva da nepravilni obrasci spavanja mogu dovesti do povećanog rizika od dijabetesa tipa 2

Dosledan san može pomoći u sprečavanju dijabetesa tipa 2, sugeriše novo istraživanje. Studija koju su vodili istraživači iz Brigam i ženske bolnice, jednog od osnivača zdravstvenog sistema Mass General Brigham, analizirala je obrasce spavanja tokom sedam noći, a zatim pratila učesnike više od sedam godina.

Istraživači su otkrili da je neredovno trajanje sna povezano sa povećanim rizikom od dijabetesa, pri čemu su pojedinci sa najvećim nepravilnim obrascima imali 34% veći rizik od dijabetesa od svojih kolega. Nalazi, objavljeni u časopisu Briga o dijabetesu, ukazuju na važnost redovnog sna za prevenciju dijabetesa.

„Naša studija je identifikovala faktor načina života koji se može promeniti i koji može pomoći u smanjenju rizika od razvoja dijabetesa tipa 2“, rekla je glavni autor dr Sina Kianersi, naučni saradnik u Odeljenju za mrežnu medicinu Channing u Brigham and Vomen’s Hospital. „Naši nalazi naglašavaju važnost doslednih obrazaca spavanja kao strategije za smanjenje dijabetesa tipa 2.“

Dijabetes tipa 2 pogađa blizu pola milijarde ljudi širom sveta i jedan je od 10 vodećih uzroka smrti i invaliditeta. Očekuje se da će se broj ljudi sa dijabetesom tipa 2 više nego udvostručiti na 1,3 milijarde do 2050. Ova strašna situacija naglašava potrebu za inovativnim strategijama za prevenciju dijabetesa.

Nova studija analizirala je podatke akcelometrije od više od 84.000 učesnika u UK Biobank studiji da bi se istražila svaka moguća povezanost između spavanja i dijabetesa tipa 2. Učesnici su bili prosečne starosti od 62 godine (57% žena, 97% belaca) i u početku nisu imali dijabetes. Nosili su akcelerometre – uređaje poput satova koji prate kretanje – sedam noći. Učesnici su praćeni otprilike 7,5 godina, prateći razvoj dijabetesa uglavnom kroz medicinske kartone.

Studija je imala za cilj da istraži dva ključna pitanja. Prvo, da se otkrije da li neredovno trajanje sna može podstaći razvoj dijabetesa kroz cirkadijalne poremećaje i poremećaje spavanja. Drugo, istražiti da li ova povezanost varira u zavisnosti od genetskih predispozicija za dijabetes.

Istraživači su otkrili da je nepravilnije trajanje sna povezano sa većim rizikom od dijabetesa nakon prilagođavanja širokom spektru faktora rizika. Ova povezanost je bila izraženija kod osoba sa dužim trajanjem sna i nižim poligenim skorom rizika za dijabetes.

Podaci su otkrili da su u poređenju sa učesnicima sa redovnim obrascima spavanja, oni sa nepravilnim snom (gde je trajanje dnevnog sna variralo u proseku više od 60 minuta) imali 34% veći rizik od razvoja dijabetesa. Rizik se smanjio, ali i dalje opstao, čak i nakon što se uzmu u obzir način života, komorbiditeti, porodična istorija dijabetesa i indikatori gojaznosti.

Postojala su neka ograničenja studija. Određene informacije o životnom stilu korišćene u istraživanju prikupljene su do pet godina pre početka studije akcelerometra. Ovo je moglo uticati na tačnost rezultata. Takođe, procena trajanja sna zasnovana na 7 dana možda neće obuhvatiti dugoročne obrasce spavanja. Na kraju, učesnici studije su uglavnom bili zdravi, stariji i belci i možda ne predstavljaju rezultate za različite populacije.

Istraživači planiraju da proučavaju učesnike iz mlađih starosnih grupa i sa različitim rasnim poreklom. Takođe su zainteresovani da istraže biološke razloge zašto nepravilan san povećava rizik od dijabetesa.

„Naši nalazi imaju potencijal da poboljšaju prevenciju dijabetesa na više nivoa“, rekao je Kianersi. „Klinički, oni bi mogli da informišu o boljoj nezi pacijenata i planovima lečenja. Smernice za javno zdravlje bi mogle da promovišu redovne obrasce spavanja. Međutim, potrebno je više istraživanja da bi se u potpunosti razumeo mehanizam i potvrdili rezultati u drugim populacijama.“